Vježbe s loptom

Velika lopta u rekreaciji se počela koristiti u Švicarskoj 1965., i to tijekom fizikalne terapije djece s cerebralnom paralizom. Po tome je i dobila ime švicarska lopta, iako je danas u stranoj literaturi poznata i pod drugim nazivima: lopta za vježbanje, gimnastička lopta, fitness lopta, terapeutska lopta, lopta za stabilnost ili medicinska lopta. I programi u kojima se koriste lopte nose različite nazive. Varira i veličina lopti, od standardnih do promjera od 45, 55, 65, 75 i 85 cm. Kineziterapeuti i fitness treneri preporučuju veličinu lopte prema antropometrijskim karakteristikama, tj. visini i dužini nogu. Kao jedan od pokazatelja odgovarajuće veličine lopte koristi se kut u koljenom zglobu koji mora biti malo veći od 90 stupnjeva, kad osoba pravilno sjedi na lopti s punim stopalima na podu.

Osnovne karakteristike ovog rekvizita su velik broj primjenjivih vježbi, kompatibilnost s ostalim sportskim rekvizitima, primjenjivost kod svih dobnih skupina i svih razina fitness utreniranosti (kod osoba koje imaju nisku razinu dnevne tjelesne aktivnosti i kod profesionalnih sportaša) te primjenjivost kod velikog broja poremećaja sustava za kretanje. Loše osobine podrazumijevaju veličinu koja je ograničavajući čimbenik u grupnim programima te kod odlaganja i čuvanja.

Nakon više od 40 godina uporabe možemo zaključiti kako vježbanje u programima s loptom pridonosi razvoju snage i fleksibilnosti, aerobnoj sposobnosti, relaksaciji i prevenciji stresa. Posebno uspješno utječe na koordinaciju i osjetljivost pokreta, ravnotežu i pravilno držanje tijela. Ti pozitivni učinci posebice su korisni u rješavanju problema zglobova gornjeg dijela tijela kao što su bolovi u slabinskom dijelu kralježnice. Kod bolnih leđa ovaj pristup vježbanju utječe na održavanje prirodne i pravilne pozicije tijela i kralježnice, povećanje pokretljivosti slabinskog dijela kralježnice te jačanje trbušnih i leđnih mišića zaduženih za mobilnost i stabilnost trupa.

Cilj vježbi je upoznavanje s karakteristikama i odlikama ovog rekvizita, uz naglasak na važnost ravnoteže i pravilne pozicije prilikom vježbanja. Takvim pristupom omogućava se postupno povećanje opterećenja i opsega pokreta te najbolji učinak vježbanja uz minimalne rizike ozljeđivanja.