Stupanj i obim ozljede

Najlakša ozljeda je distenzija (rastezanje) ligamenta, kad se ne narušava kontinuitet, nego je riječ o istegnuću. Istegnuće udruženo s djelomično pokidanim nitima svrstava se u djelomične ili parcijalne rupture. U oba slučaja dolazi do slabljenja snage ligamentnog ostatka, što izaziva povećanje nestabilnosti zgloba. Zadnji stupanj ozljede je potpun prekid ili ruptura anatomskih niti ligamenta, koji rezultira potpunom nestabilnošću zgloba. Nestabilnosti se dokazuju kliničkim i funkcionalnim testovima, ali i radiološkim tehnikama.

Smanjena funkcionalnost

U trenutku ozljeđivanja ligamenata može doći i do ozljeđivanja mekih česti koje su prožete krvožilnim strukturama i osjetilnim živčanim tjelešcima i nitima. To mogu biti zglobna ovojnica, masni jastučići (burze), meniskualni hrskavični aparat, tetivna hvatišta i tetive mišića ili koštanog tkiva natkoljenice i potkoljenice.

U ranoj fazi, neposredno nakon ozljede, prevladavaju vrlo jaka bolnost, otok (edem) koljena, redukcija gibljivosti zgloba i nemogućnost hoda (hod na podlakatnim štakama). U kasnijoj fazi javlja se i gubitak mišićne mase i snage mišića natkoljenice (aktivnih stabilizatora koljena) te smanjenje zglobne pokretljivosti, što se može razviti u kontrakturu (zakočenje) te na kraju dolazi do gubitka osjećaja za zglobni stabilitet, što je propriocepcijski nedostatak. Sve to dovodi bolesnika u stanje smanjene funkcionalnosti, što je velik zdravstveni, psihološki, radni i općenito životni problem.