Glavni uzroci nastanka pretilosti

Glavnim uzrocima nastanka pretilosti smatraju se loše prehrambene navike i hipokinezija. Hipokinezija se definira kao nedostatak kretanja. Naravno da postoje i mnogi drugi medicinski opravdani razlozi, ali kao kineziolozi, zadržat ćemo se na razlozima na koje naše područje djelovanja ima direktan utjecaj.

Zbog brzog života nema se vremena za razmišljanje o prehrambenoj i energetskoj vrijednosti hrane, a niti za pripremanje zdravih obroka. Financijski razlozi također nisu zanemarivi kada se priča o konzumiranju manje kvalitetnih namirnica. Sigurno da je životni stres jedan od okidača u nastanku pretilosti pa često hrana posluži kao lijek za liječenje životnih problema. Prejedanje s ciljem rješavanja problema nevjerojatno podsjeća na prekomjerno konzumiranje alkohola, a s istim ciljem. Iako društvo nema jednak stav prema ova dva problema, pa se oni koji previše piju osuđuju i smatraju slabima, oba problema, i alkoholizam i pretilost, smanjuju kvalitetu života pojedinca. Negativni efekti pretilosti ne pokazuju se istog trena, ali su neizostavni i samo je pitanje kada će se pojaviti u vidu nastanka neke od bolesti, a znamo da gotovo i nema bolesti za čiju pojavu pretilost nije rizičan faktor.

Nadalje, novi životni trendovi zahtijevaju da se sve više vremena provodi sjedeći pred kompjuterima, a dodatni udarac na smanjenje količine kretanje uvođenje je pametnih telefona. Drugim riječima, osim što ljudi sjede po cijele dane na poslu, sad i slobodno vrijeme provode sjedeći i "družeći" se preko društvenih mreža. Pogotovo je opasan ovaj segment kada je i provođenje slobodnog vremena postalo nezamislivo bez on-line komunikacije. Koliko god da je do sad hipokinezija bila značajan problem u razvoju pretilosti, s uvođenjem virtualnog svijeta u sferu slobodnog vremena možemo tek očekivati da će pravi problem epidemije pretilosti, i mnogih drugih bolesti, tek nastupiti. Smanjena količina kretanja kod odraslih uistinu je velik problem i uglavnom se manifestira kroz smanjenu radnu sposobnost, ali hipokinezija kod djece još je opasnija.  Hipokinezija kod djece nije bila toliko izražena do prije nekoliko godina kada je informatika mudro ušla i u dječji svijet. Plaši i sama pomisao na razvoj najrazličitijih bolesti i poremećaja  do čije će nagle pojave nedvojbeno doći kroz kratko vrijeme. Masovna pojava dijabetesa, problemi lokomotornog sustava, kardiovaskularne bolesti, izgleda da su tek vrh brijega onog što tek slijedi ukoliko se pod hitno ne promijene životne navike.

Problemi loših prehrambenih navika i hipokinezija područja su kojima se pridaje premalo pažnje unutar obiteljskog odgoja, ali i unutar sistema obaveznog školstva. Budući da roditelji vrlo često nisu dovoljno osviješteni o problematici o kojoj pišemo, a često niti nemaju vremena, upravo je sistem školstva preko nastave tjelesne i zdravstvene kulture, idealno mjesto za poticanje svijesti o zdravim prehrambenim navikama i navikama sustavnog tjelesnog vježbanja s ciljem očuvanja zdravlja. To je način da se o navedenim problemima osvijesti ama baš svako dijete unutar školskog sustava. Iz navedenih razloga može se zaključiti da bi sati tjelesne i zdravstvene kulture trebali odigrati ključnu ulogu u smanjenju hipokinezije kod djece, a sve s ciljem prevencije nastanka bolesti.