Velik broj žena danas prihvatio je tjelesno vježbanje kao vrlo važan dio života. Žene postaju sve više tjelesno aktivnije, a s time žele nastaviti i u najosjetljivijemu razdoblju svoga života - u vrijeme trudnoće.

Sve do nedavno prema ženama koje su trudne odnosilo se kao da su bolesne, te je njihova aktivnost bila ograničavana. Samim time i među ženama se uvriježilo mišljenje da za vrijeme trudnoće ne smiju ništa raditi, te su smanjivale razinu aktivnosti na minimum.

Današnja istraživanja pokazuju upravo suprotno. Hammer, Perkins i Parr (2000.) navode kako tjelesno vježbanje u trudnoći pomaže u smanjenju bolova u leđima, poboljšanju kardiorespiratornih sposobnosti i smanjenoj mogućnosti pojave preeklampsije dok Lox i Treasure (2000.) govore o pozitivnom utjecaju tjelesne aktivnost na psihičko stanje trudnica. To su samo neka od mnogih istraživanja koja idu u prilog tjelesnom vježbanju u trudnoći.

Neki drugi autori poput Madsena i sur. (2007.) zaključili su kako nema nikakvih opasnosti (pobačaj i sl.) ako se provodi kontrolirano i ispravno vježbanje.

U ovom radu će biti objašnjene prednosti tjelesnog vježbanja u trudnoći, odabir prikladne tjelesne aktivnosti i opasnosti pri tjelesnome vježbanju koje treba izbjegavati.

PREDNOSTI TJELESNOG VJEŽBANJA U TRUDNOĆI

Tjelesno vježbanje pruža mnoge prednosti i dobrobiti za žene u vrijeme trudnoće. Ovdje ćemo nabrojiti neke najvažnije koje su dokazane kroz znanstvena istraživanja.

Hammer, Perkins i Parr (2000.) navode kako tjelesna aktivnost za vrijeme trudnoće omogućava učinkovito održavanje zdrave tjelesne mase, te isto tako pozitivno utječe na smanjenje potkožnog masnog tkiva. Isti autori navode da je uz pozitivan utjecaj na morfološke karakteristike vidljivo poboljšanje kardiovaskularnih sposobnosti, mišićne jakosti te izdržljivosti.

Iz istraživanja koje su proveli Sorensen i sur. (2003.) vidljivo je da tjelesna aktivnost ima i pozitivan utjecaj na smanjenje mogućnosti pojave preemklapsije. Naime, žene koje su sudjelovale u bilo kakvoj rekreacijskoj aktivnosti u prvih dvadeset tjedana trudnoće smanjile su mogućnost da obole od preemklapsije za 35 posto.

Jedan od problema s kojima su suočene trudnice su i bolovi u leđima koji se također mogu izbjeći primjenom odgovarajućih vježbi (Granath i sur. 2006.). Osim toga tjelesno vježbanje smanjuje osjećaj neudobnosti što je vjerojatno povezano s većom pokretljivosti koštano - mišićnog sustava ali i pozitivnom predožbom o vlastitom tijelu (Smith i Michael 2006.).

Tjelesnom vježbom se smanjuju i česte pojave vrtoglavica, slabosti i otekline udova kod trudnica (Bell i Dooley, 2006.). U vrijeme trudnoće mogućnost je pojave dijabetesa kod žena veća, a Oken i sur. (2006.) dokazali su da se tjelesnim vježbanjem može utjecati na prevenciju njegove pojave.

Osim samog vremena trudnoće tjelesno vježbanje ima pozitivan utjecaj i na tijek samog poroda djeteta. Istraživanja su pokazala da je sam porod olakšan, njegovo trajanje smanjeno, a žena lakše podnosi napore koje prolazi tijekom poroda (Oliveira i sur. 2007.).

Bungam i sur.(2000.) navode kako je tjelesnim vježbanjem smanjena mogućnost da će žena roditi carskim rezom što je pozitivno jer takav način poroda je puno opasniji te može uzrokovati različite komplikacije.

Dosadašnja provedena istraživanja nisu pokazala nikakav negativan učinak na fetus ili na rođeno dijete. Jedno od takvih istraživanja koja to dokazuju je ono Duncomba i sur. (2006.), a Rieman i Hansen (1999.) zaključuju da djeca čije su majke bile podvrgnute optimalnom tjelesnom vježbanju prije i za vrijeme trudnoće imaju veću tjelesnu masu pri rođenju.

Trudnoća u velikoj mjeri djeluje na psihičko stanje žene, te Boscaglia i sur. (2003.) smatraju da je tjelesno vježbanje najbolji alat za održavanje psihičke ravnoteže i vlastitog zadovoljstva trudne žene.

Posebnu skupinupredstavljaju trudne sportašice koje se nalaze u vrhunskom sustavu treninga. One nikako ne bi smjele prekinuti s treningom, jer bi to za njih možda čak značilo i završetak karijere, ali opet s druge strane mogućnost sudjelovanja na natjecanjima i postignuće vrhunskih rezultata su isključeni.

Sportašice bi trebale uz suradnju doktora i trenera odrediti onu razinu aktivnosti koja je primjerena mjesecu trudnoće, te individualnosti same sportašice. To će im omogućiti da održe određenu razinu sposobnosti, koja će poslije omogućiti brže vraćanje u specifični sustav treninga i natjecanja (Kardel 2004.).

Iz svega navedenoga možemo zaključiti da je tjelesno vježbanje trudnica poželjno i bezopasno. Ono će omogućiti da žena što bezbolnije provede sebe i dijete kroz to životno razdoblje.