Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Barokomora - kisik u službi zdravlja

Barokomora - kisik u službi zdravlja

Barokomora - kisik u službi zdravlja
  • Objavljeno: Srijeda, 05.10.2011.
  • Broj pregleda: 4.487
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Metoda velikih mogućnosti

Farmaceutska znanost dosad nije uspjela stvoriti učinkovit pripravak koji povećava količinu raspoloživog kisika u krvi. Jedini zasad poznat način je primjena samog kisika. Postoji desetak metoda primjene tog životno važnog plina u medicini, a jedna od njih ističe se osobitom učinkovitošću (i do deset puta je učinkovitija od ostalih) i temelji se na povećanju udjela kisika fizički otopljenog u tjelesnim tekućinama (krv, limfa, tkivne tekućine). To je hiperbarična oksigenacija (HBO) - metoda liječenja udisanjem čistoga medicinskog (100 posto) kisika kod pacijenata sa spontanim ili potpomognutim disanjem, na tlaku okoline većem od jednog bara (normalan tlak na razini mora).

Još kao djeca u osnovnoj školi dobili smo prve spoznaje o kisiku i normalnom načinu njegova prenošenja u krvi, vezivanjem za hemoglobin u crvenim krvnim stanicama. Normalna zasićenost krvi kisikom (saturacija) od 97-98 posto dopušta povećanje još samo dva, tri posto, što se dobije duljim udisanjem kisika na normalnom tlaku, ili u samo nekoliko minuta s hiperbaričnim kisikom. To nije dovoljno bitna razlika, ali u hipoksičnim stanjima saturacija je znatno manja. Otud i svakodnevna primjena kisika na normalnom tlaku okoline ima stalno mjesto u pretkliničkoj i kliničkoj medicini, a liječenje hitnih stanja (poput srčanog infar-kta, moždanog udara, astmatskog napada, teške traume...) bez toga se ne može ni zamisliti. Problem je u tome što je čisti kisik potencijalno otrovan plin, osobito ako su mu pluća predugo izložena. Toksični učinci kisika, uočeni brzo nakon njegova otkrića, najčešći su u vidu teškog ("grand mal") epileptičkog napadaja, razvijanja šok pluća i dr. Stoga je bilo nužno pronaći način kako u krvi otopiti što je moguće više kisika u što kraćem vremenu, iskorištavajući njegove blagotvorne učinke uz istodobno izbjegavanje mogućih negativnih posljedica.

U plućima se neprekidno odvija proces oksigenacije krvi prelaskom kisika iz alveolarnog zraka (u plućima) u krv u plućnim kapilarama. Gotovo isključivo vezan uz hemoglobin (količina kisika otopljenog u plazmi praktično je zanemariva), kisik putem arterija dolazi do kapilara, gdje ponovno prelazi u stanice. Iz njih, obrnutim putem, ugljični dioksid venskom krvlju odlazi do pluća iz kojih se dalje uklanja iz organizma.

Kisikov put od pluća do stanice
AMBIJENTALNI ZRAK
→ alveolarni zrak → plućne kapilare → venska krv plućnog krvotoka → srce → sistemska arterijska krv → kapilare 
intersticijska i međustanična tekućina
 PERIFERNA STANICA

Osobitost HBO-a je u tome što mijenja biološka pravila koja vrijede za normalnu oksigenaciju. Provodi se u za to posebno namijenjenom uređaju - barokomori, koji omogućava boravak na povećanom tlaku, zbog čega je ujedno simulator ronjenja (samo što u njima nema vode). U podvodnoj i hiperbaričnoj medicini do izražaja dolaze matematički precizni zakoni o plinovima. Na osnovi Daltonova i Henrijeva zakona o plinovima znamo da, što je veći tlak plina, više ga se otapa u tekućini. Zbog fizički otopljenog plina (kisika) u tekućini (plazmi), hemoglobin iz crvenih krvnih stanica postaje "nepotreban". Tako udisanjem hiperbaričnog kisika dobijemo do 20 puta (>2000 posto) više kisika otopljenog u krvi nego udisanjem normalna zraka. Difuzijom iz tako kisikom obogaćene plazme ispravlja se nedostatak kisika velikom brzinom, uz bitno smanjen rizik oštećenja pluća kisikom.

Komentari

Najnovije

Najčitanije