Dijabetes je kronična bolest do koje dolazi kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može učinkovito upotrijebiti proizvedeni inzulin. Neuspjela proizvodnja inzulina, njegova nedjelotvornost ili oboje uzrokuju povišenu razinu glukoze u krvi (hiperglikemija), koja je povezana s dugoročnom štetom za tijelo, te otkazivanjem raznih organa i tkiva. Krvne žile u očima su najmanje u cijelom tijelu i podložne su mnogim vaskularnim poteškoćama.

Jednom kada razinu šećera dovedete u red i održavate ju takvom, oštećenom oku će trebati najmanje tri mjeseca kako bi popravilo nastalu štetu. Tri mjeseca nije nasumce odabrano razdoblje već točno izračunati ciklus života crvenih krvnih zrnaca. Naime, kada se povisi razina šećera, u krvotoku se također nalazi povećana količina glukoze koje se veže za crvena krvna zrnca i ne odvaja se od njih sve do kraja njihovog života. Tako povezana glukoza sprječava posao eritrocita koji prenose kisik u stanice. Jednom kada se stvore novi eritrociti, oči i drugi organi mogu započeti proces zacjeljivanja i normalnog funkcioniranja.

U dijabetičke promjene prednjeg očnog segmenta treba spomenuti sljedeće promjene:

• na vjeđama HORDEOLUM, ("ječmenac"), XANTHELASMA (nakupine masnih stanica na vjeđama)
• na spojnici CONJUNCTIVITISI (česte upale očne spojnice zbog visoke koncentracije glukoze u suzama);
• na rožnici NEUROTROFIČNI KERATITIS (smanjena osjetljivost rožnice);
• na šarenici - RUBEOSIS IRIDIS;
• pojava dvoslika zbog toksične kljenuti vanjskih očnih mišića;
• smanjena sposobnost akomodacije (gledanja na blizinu)- zbog infiltracije cilijarnog tijela glikogenom;
• prolazno zamućenje vida zbog promjena vrijednosti razine glukoze u krvi što dovodi do osmotskih promjena u leći.

Najčešće tegoba očiju koju uzrokuje dijabetes je retinopatija.

Retinopatija uključuje promjene na mrežnici (retini) koje su posljedice dijabetesa, tj. djelovanja povećane razine šećera u krvi na krvne žile mrežnice. Najraniji stadij te bolesti naziva se neproliferativna dijabetička retinopatija. Kod ovog oblika retinopatije dolazi do oštećenja sitnih krvnih žila mrežnice zbog čega nastaju proširenja njihove stijenke (mikroaneurizme) i pojavljuju se krvarenja. Teži stupanj bolesti naziva se proliferativna dijabetička retinopatija. Retinopatija nastaje kada dođe do začepljenja, protjecanja ili nekontroliranog rasta krvnih žila mrežnice. Ovo oštećenje polako napreduje i, ukoliko se ne liječi, može oštetiti vid. U svojem ranom stadiju retinopatija ne pokazuje jasne simptome, što znači da postoji mogućnost da nećete znati da je imate sve do dok ne uznapreduje. Doživljeni se simptomi u ovom stadiju mogu razlikovati od osobe do osobe. Neke osobe tvrde da vide tamne „lelujajuće" figurice ili paukolike oblike, vide mrlje i pjege ili imaju zamagljen vid, tj. kao da gledaju kroz sloj tekućine koja nije bistra kao voda. Te mutne slike koje lelujaju i ne nalaze se uvijek na istom mjestu nazivamo opacitetima u staklastom tijelu i čest su znak napredovanja bolesti.

Prvi korak u liječenju retinopatije je njeno detaljno praćenje, a to nakon pet godina dijabetesa mora biti jednom godišnje, čak ako i nema vidljivih promjena. Kasnije kontrole ovise u reguliranosti šećera u krvi, tipu terapije i nastalim promjenama. Liječenje se provodi laserom tj. laserskim pečatiranjem oštećenih područja retine (mrežnice). U određenim slučajevima su potrebni i kompleksniji operativni zahvati (vitrektomija).

Od drugih komplikacija šećerne bolesti treba spomenuti mrenu (zamućenje očne leće) i takozvani sekundarni glaukom. Iako ove bolesti nisu dakle direktno već posredno uzrokovane šećerom potencijalno su vrlo opasne (osobito glaukom). Mrenu se liječi odnosno odstranjuje operativno, a glaukom zahtijeva dugotrajno i kompleksno liječenje kapima za oči, operativno i laserom.

Više o očnim bolestima, korekciji vida  i kontaktnim lećama saznajte na portalu „Kontaktne leće" www.kontaktne-lece.eu