Bluz prejedanja - raspoloženje pada, količina hrane raste

Prejedanje nije onaj divni desert koji jednostavno ne možete preskočiti ili obrok s četiri zvjezdice koji vam plaća tvrtka za koju radite. Prejedanje je neumjere­ni unos hrane i grickanje bez nadzora - poriv da dokrajčite kutiju keksa ili li­tru i pol sladoleda, a samo ste kanili pojesti zalogaj ili dva. Niste gladni, znate da vam je dovoljno, ali ne možete prestati. Možda to što jedete i nije naročito ukusno i zapravo ni ne uživate, ali onih nekoliko minuta koliko radite usti­ma, žvačete i gutate, nekim se čudom osjećate manje deprimirani i pod manjim stresom. Alkohol je također uobičajena samopomoć kod stresa i tjesko­be. Izdržavate čitav dan, ali da biste se navečer opustili potrebno vam je „više od nekoliko čašica".

Ne prejedamo se svi i ne opijamo u odgovor na depresiju, tjeskobu ili stres. Velik broj ljudi zajedno s dobrim raspoloženjem gubi i tek, posebice ako su kro­nično deprimirani ili tjeskobni. Preskaču obroke ili nezainteresirano gurkaju hranu po tanjuru. Međutim, u našem društvu, u kojemu „nikad ne možeš biti premršav", takvi se pojedinci mnogo manje žale ili zabrinu zbog gubitka težine u svojim deprimiranim ili stresnim razdobljima. Povezanost lošeg ras­položenja i teka toliko je uobičajena i toliko snažna da se znatan, neobjašnjiv gubitak ili povećanje težine smatra jednim od dijagnostičkih znakova i simp­toma depresije.