Kad naše raspoloženje jednostavno nema smisla

Raspoloženja nisu isto što i emocije. Dobro se osjećamo kad se dogodi nešto dobro, loše kad doživimo nešto loše. U odgovor na neku knjigu, film, novin­ski članak, šalu, uvredu ili nešto što se dogodilo nekom našem prijatelju mo­žemo osjećati radost ili tugu. Sretni ili nesretni možemo biti i zbog naših misli, možemo se smijati nečemu što smo samo zamislili ili namrštiti zbog neugod­nog sjećanja.

Naša raspoloženja, međutim, često se čine mnogo svojevoljnijima, kao da imaju malo veze s dobrim i lošim što nam se u svakodnevnom životu događa. Raspoloženja su gotovo kao unutarnji vremenski sustav. Najednom se niotku­da dokotrlja olujna fronta i nađemo se ispod oblaka, mrzovoljni, spori i nemo­guće nam je ugoditi. Ili smo razdražljivi i tjeskobni pa se ljutimo ili zabrinemo zbog sitnica. Kad nam se raspoloženje naglo pokvari, i naše emotivne reakci­je često postaju prigušene ili iskrivljene. Ne smijemo se šalama, gubimo zanimanje za uobičajene aktivnosti i užitke, a svakodnevne gnjavažice i smetnjice najednom se čine malima, možda čak i nepodnošljivima. Loše raspoloženje može se pojaviti niotkuda, ali često je iznenađujuće predvidljivo. Možda ste uglavnom neraspoloženi ujutro („mrzim ustati iz kreveta") ili kasno poslijepodne („samo se vučem"), za oblačnih dana ili većinu zime. Kod mnogih ljudi loše raspoloženje praćeno je porivom za neumjerenim prejedanjem ili opijanjem, ili nekim drugim problemom kontrole impulsa, kao što je kompulzivno kupovanje ili kockanje.