Krvne stanice

Ima ih tri vrste: crvena krvna zrnca (eritrociti), bijela krvna zrnca (leukociti) i krvne pločice (trombociti).

Eritrociti

Broj eritrocita kod zdravih osoba iznosi 4-5.000.000 u jednom mm³ krvi i najbrojnije su krvne stanice. Kod muškaraca (4,6-6,2x1012 ) je ovaj broj nešto veći nego kod žena (4,2-5,4x1012). Broj se povećava boravkom na velikim visinama i mišićnom radu. Oblik eritrocita je sličan disku, kada je u svježem stanju. Bikonkavan izgled eritrocita omogućava im da lako prolaze kroz kapilare manjeg prromjera od promjera eritrocita. Kod veličine eritrocita treba razlikovati promjer, debljinu, površinu i zapreminu. Promjer je prosječno 7,2 mikrona, debljina se kreće od 1,7-2,5 mikrona, zapremina je od 85-95 kubnih mikrona, površina iznosi oko 128 mikrona kvadratnih. Građa. Kod eritrocita razlikujemo membranu i citoplazmu. To je stanica bez jedra. Membranu čini tanak sloj sastavljen od bjelančevina, lipida i steroida. Citoplazma je mrežaste strukture koja se zove stroma. U kemijski sastav ulaze neorganske tvari: voda i neorganske soli, i organske tvari: bjelančevine, lipidi, glukoza i enzimi. Najvažniji sastojak je hemoglobin koji čini 90% svih čvrstih tvari eritrocita. Hemoglobin je crveni pigment eritrocita. Količina hemoglobina je od 12,5-17 g u 100 cm³ krvi. Njegova uloga je u prijenos kisika pomoću labavih vezivanja za željezo. Fizičke osobine eritrocita su sedimentacija, aglutinacija, propustljivost i hemolize. Aglutinacija je spajanje, sljepljivanje eritrocita u veće ili manje grupe.

Propustljivost opne je nejednaka prema različitim tvarima. Na tjelesnoj temperaturi je propustljiva za vodu, kisik, ureu i dušik. Hemoliza je oštećenje eritrocita pod dejstvom fizičkih i kemijskih činilaca. Stvaranje eritrocita-eritrocitoporeza se vrši u koštanoj srži gdje se odvija razvoj proeritroblasta do eritrocita. Na stvaranje eritrocita utiču razni čimbenici: bjelančevine, željezo i dr. Eritrociti žive u normalnim uvjetima 100-120 dana, a zatim se najprije rastavljaju da bi se u jetri i slezini raspali na svoje sastojke. Uloga eritrocita je: u prenošenju kiska, u prenošenju CO2 koji se najvećim dijelom nalazi u vidu bikarbonata kao i u regulaciji PH krvi.

Leukociti

Leukociti su bijela krvna zrnca. Broj kod zdravih osoba se kreće od 5-8x109 u 1 cm³ krvi i on se mijenja tijekom različitih fizioloških uvjeta i tijekom starosti. Oblik leukocita se razlikuje. Postoje tri vrste: granulociti, limfociti i monociti. Svi leukociti periferne krvi su okruglog oblika. Granulasti u citoplazmi imaju specifične granule koje se boje kiselim i baznim bojama, a ima i neutralnih granula.

Limfociti su okrugle stanice koje čine ⅓ leukocita periferne krvi.

Monociti su najmanje zastupljeni leukociti i jedro im može biti različitog oblika. Veličina leukocita je različita: granulocita je 12-15 mikrona, limfocita oko 10 mikrona, a monocita oko 15-30 mikrona. Građa. Osnovni dijelovi su citoplazma i jedro. Granulociti mogu biti prema boji: azurofilni-boje se ljubičasto, bazofilni-boje se plavo-crno, eozinofilni-boje se crveno i neutrofilni-boje se svijetlo ružičasto.

Kemijski sastav

Leukociti sadrže oko 80% vode, velike količine glikogena koji služi kao izvor energije, puno nukleoproteida, histamin i heparin. Od fizičkih osobina najvažnije je ameboidno kretanje kojim prelaze iz krvi u tkiva. Stvaranje leukocita: granulociti se stvaraju u jetri kod ploda, a kod djece i zdravih osoba u koštanoj srži, limfocitne se stvaraju u slezini a u manjim količinama u koštanoj srži, a monociti se stvaraju u koštanoj srži. Uloga leukocita je mnogostruka: fagocitoza je sposobnost da unese bakterije u svoju citoplazmu, da ih probavi i da stvara antitjela, a sekretorna aktivnost je sposobnost leukocita da stvaraju enzime, histamin i heparin.

Trombociti

Trombociti su krvne pločice. Broj im se kreće od 150-350x109 u 1 mm³ krvi. Mijenja se pri fiziološkim uvjetima i dobi života. Oblik je loptast ili ovalan. Ako stoje izvjesno vrijeme u izvađenoj krvi čije je zgrušavanje spriječeno dobijaju vretenast oblik. Veličina je mala, 2-4 mikrona. U građi razlikujemo periferni i centralni dio. Periferni dio je citoplazma i zove se hijalomera, a centralni dio se sastoji iz zrnaca i zove se hromomera. Kemijski sastav. Najveći dio čini voda 86-88%, a ostatak su organske i neorganske tvari. Bjelančevina ima najviše oko 57%, a lipida oko 19%. Fizičke osobine su: adhezivnost, agregacija, aglutinacija i viskozna metamorfoza. Adhezivnost je sposobnost lakog priljubljivanja za svaku površinu koja se vlaži, agregacija je sposobnost sljepljivanja trombocita u gomilice koje se mogu rastaviti, aglutinacija je sposobnost trajnog sljepljivanja u gomilice, viskozna metarmorfoza je mijenjanje građe aglutinisanih trombocita, pri čemu grupice bubre i pojedinačni trombociti se ne raspoznaju. Uloga trombocita je u svim fazama zaustavljanja i zgrušavanja krvi.