O čemu sanjamo?

O čemu sanjamo?

O čemu sanjamo?
  • Objavljeno: Utorak, 01.03.2011.
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Velika teškoća vezana uz istraživanje snova leži u činjenici što se uvid u njihov sadržaj dobiva tek posredno, preko verbalnog iskaza - koji je nepotpun, često i iskrivljen i tek je dijelom slika sna.

Nesumnjivo je da je dio naših snova uključen u događaje iz budnoga stanja. Tako su uostalom i dobivene sve one lijepe znanstvene i umjetničke ideje o kojima ćete još čitati. Što je sa sadržajem snova običnih ljudi ali i znanstvenika kad nisu opterećeni znanstvenim, nego sasvim običnim, svakodnevnim problemima?

Hall je prikupio izvještaje o deset tisuća snova različitih ljudi. Ustanovio je da se najčešće sanjaju: dom, bliske osobe (rođaci i prijatelji), a samo izuzetno javni radnici.  (U Hallovu uzorku nije bilo naših ispitanika. Naši ljudi, kako to pokazuje naše blic istraživanje - u kojem smo jedva sačuvale živu glavu - često sanjaju javne radnike; nećemo spominjati imena kako nas ne bi tužili za nanošenje duševnih boli.) Česta emocija je zabrinutost. Ljudi sanjaju kako bezuspješno pokušavaju nešto obaviti, primjerice, trebaš nekomu hitno telefonirati, a nikako da okreneš pravi broj: jednom ti se pomiješaju prsti, drugi put se ne možeš sjetiti koja znamenka slijedi, onda odjednom nestane telefon itd.

Mjesec dana nakon potresa u San Franciscu, 1989. godine čak je četrdeset posto tamošnjih studenata koji su sudjelovali u jednom istraživanju o sadržaju snova imalo jednu ili više noćnih mora vezanih uz potres. S druge strane, potres je sanjalo samo pet posto onih koji s potresom nisu imali direktne veze.

Snovi su u crno - bijelom izdanju

Baš naprotiv, snovi većine ljudi su u boji.

Dio snova potaknut je i podražajima koji izvana djeluju na spavača. Je li vam se, primjerice, dogodilo da vam ujutro zazvoni budilica, a u snu to doživite kao zvonjavu telefona: podignete slušalicu, obavite razgovor i - nastavite spavati? Ili, spadne vam pokrivač, a vi sanjate kako ste usred snježne mećave? U jednom su eksperimentu lica spavača prskali hladnom vodom. Velik dio onih koje to nije probudilo sanjali su o vodi: o vodopadu, o prokišnjavanju krova, čak i o samom prskanju vodom. Oni koji nisu bili prskani, ništa takvoga nisu tada sanjali. Drugoj su skupini, također na spavanju, pred očima palili i gasili svjetlo (dvadeset i tri posto ih je to bljeskanje na neki način uklopilo u san), a trećima su - tulili u uši (kod devet posto spavača se to pokazalo djelotvornim - u smislu utjecaja na sadržaj sna).

Ono što nas u snovima često iznenađuje su iznenadne, često vrlo neočekivane, promjene scene: u jednom trenutku sanjamo kako pilotiramo kroz mećavu iznad Sjevernoga pola, a u drugom - sjedimo u školskoj klupi strahujući hoće li nas profesor prozvati da na ploči riješimo dvije jednadžbe s tri nepoznanice. Otprije je znano kako prčkanje po mozgu ili, znanstveno rečeno, podraživanje pojedinih dijelova moždane kore - najčešće za vrijeme operacija na mozgu - izaziva kod pacijenta različite halucinacije. On to, naime, može reći jer je pri operaciji budan, a može biti budan jer mozak sam po sebi ne boli! Dvoje psihologa ustanovilo je da brzi pokreti očiju tokom sanjanja koincidiraju s aktivnošću dijela mozga koji je inače zadužen za vid. (To je tzv. vizualni korteks, u zatiljnom je dijelu mozga i, ako se kojim nesretnim slučajem ozlijedi, čovjek može oslijepiti i pored inače savršeno zdravih očiju. A ako se samo jače opališ po tom dijelu glave - vidiš sve zvijezde!) Dakle, oči se brzo pokreću, u vizualni korteks stižu živčani impulsi koji - izazivaju halucinacije. I što da sad s time radi dio mozga zadužen za mišljenje? Traži smisao. Miješa te pristigle halucinacije sa sadržajima koje ima od prije, s mislima koje se onuda pletu, s podacima koje dobiva od ostalih uspavanih osjetila, s emocijama koje propušta, za emocije zadužen limbički sustav... I to je to - konfuzija što ju zovemo snom.

Sanjaju li žene isto što i muškarci?

Prije spomenuti, u snove stvarno zaljubljen Hall, kasnije ćemo ga još jednom spomenuti, ustanovio je i jednu zanimljivu razliku u sadržaju snova žena i muškaraca: ženski i muški likovi su u snovima žena jednako zastupljeni. Međutim, preko šezdeset i pet posto likova što ih sanjaju muškarci su - muškarci. Radnja ženskih snova obično se odvija u dobro poznatim, zatvorenim prostorima, a radnja muških snova je češće na nepoznatim im mjestima i na otvorenome. Muškarci češće sanjaju o skupinama ljudi, a žene o pojedincima koji su im dobro poznati. Taj je nalaz dobiven na ljudima svih dobnih skupina i u vrlo različitim kulturama. Hall kaže da se ta činjenica može uvrstiti na listu rijetkih psihičkih razlika vezanih uz spol. Pokazala se još jedna razlika u sadržaju muških i ženskih snova: u muškim snovima ima više nasilja, seksa, fizičkih aktivnosti i uspjeha, a u ženskim: finiji oblici nasilja, više emocija i verbalnih aktivnosti. Ovo ipak treba uzeti s rezervom: u obzir treba uzeti i mogućnost da svi ljudi nisu spremni priznati san koji se ne uklapa u spolni stereotip. (Sanjani bih uspjeh odmah priznala; da sam nekoga ubila - teško, a da sam nekoga silovala - nikako!) Webb je utvrdio da su snovi koje pričamo svojim prijateljima u pravilu povezaniji, više seksi i, općenito, puno zanimljiviji od priča koje se skupe u laboratorijskim uvjetima.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:

s onu stranu zrcala

Vitashop

Najnovije

Najčitanije