Kako je primjećeno djelovanje endokrinih disruptora?

Ranih četrdesetih godina, u Australiji kod ovaca su primjećene povremene epidemije mrtvorođene janjadi, te neočekivano mnogo ovaca koje nisu mogle imati potomstvo. Dugotrajna istraživanja su na kraju utvrdila da je problem u ispaši ovaca. One su se, naime, hranile jednom vrstom djeteline koja je prirodno u sebi sadržavala kemijski spoj koji je mimikrirao biološku aktivnost estrogena, primarnog ženskog hormona. Od tada je otkriven veliki broj takvih tvari koje nazovamo fito (phyto) ili biljnim estrogenima, a nalaze se i u bijelom luku, soji, jabukama, ginsengu. Još se ne zna zašto ih biljke sintetiziraju iako se pretpostavlja da se radi o zaštiti upravo od preživača, ali je primjećeno da kad se jedu u velikim količinama utječu na reprodukciju kod goveda, svinja, glodavaca, ptica i riba.

Nakon ovaca, u sedamdesetima, znanstvenici su primijetili i neobjašnjive negativne promjene kod ptica, te su to nazvali interseks pticama, muški primjerci imali su jajčano tkivo, a neki ženski primjerci bili su pretjerano feminizirani i čak su se gnijezdili s drugim ženkama. Kao uzrok tome nisu se pokazali fitoestrogeni, nego nakupljanje pesticida DDT-a (dikloro-difenil-trikloroetan). Pokazalo se da DDT i jedan od njegovih proizvoda raspada DDE mogu se vezati na receptore ciljnih endokrinih stanica na koje bi se normalno trebali vezati androgeni, tj. muški spolni hormoni. Studije na krokodilima koji su preživjeli onečišćenost svojeg staništa pesticidima (dikofol) i njegovim razgradnim proizvodima, pokazale su kako su i muški mladunci razvili jajčano, žensko spolno tkivo, a veličina penisa bila je manja od normalne. Promjene su bile u manjku testosterona, a kao uzrok su navedeni vjerojatna izloženost kemikalijama koja je blokirala produkciju androgena kod tih krokodila. Slične pojave primjećene su i kod riba i to na nekoliko različitih i udaljenih lokacija.

Sve to uputilo je i na moguću pojavu trendova djelovanja tvari sličnih hormonima i u ljudskoj populaciji. Ako je izloženost endokrinog sustava eksternalnim čimbenicima utjecala na aktivnost hormona kod životinja, moguće je i neke posljedice kod ljudi objasniti istim principom. Iako je broj slučajeva kad su ljudi bili izloženi određenim kemijskim spojevima mali, dokazi upućuju na to da se neki problemi, kao što su niska porođajna masa, smanjeni kvocijent inteligencije ili prerani porod, te promijenjeni odnos spolova, mogu pripisati hormonskoj mimikriji tih spojeva.