Bolest koronarnih arterija i srčani infarkt

Koronarna bolest je najčešća posljedica hipertonije. Već slabo povećanje krvnoga tlaka udvostručava rizik od bolesti koronarnih arterija. Ako se visoki tlak ne liječi, rizik je četverostruk. Hipertrofija siva i aterosklerotične promjene koronarnih arterija pogoršavaju prokrvljenost srčanoga mišića. Posljedica je angina pektoris. Nakon fizičkih opterećenja, poslije jela, na hladnoći ili uslijed uzbuđenja pojavljuju se osjećaj stezanja i holovi iza prsne kosti koji se mogu širiti u druge dijelove prsnoga koša ili u ruku.

Kod bolesti koronarnih arterija čimbenici rizika pri hipertoniji, npr. povišeni LDL-kolesterol i pušenje, imaju za posljedicu višestruki rizik obolijevanja. Ako poremećaji prokrvljenosti srčanoga mišića, odnosno koronarnih arterija, uzrokuju odumiranje tkiva šivanoga mišića, dolazi do srčanoga infarkta.

Kada tkivo odumire

Iznenadno jako suženje koronarne arterije ili začepljenje uzrokovano trombom, kao što smo naveli kod ateroskleroze, znači prekid opskrbe toga duela arterije kisikom i hranjivim tvarima. Tkivo će odumrijeti ako se kakvim brzim terapeutskim postupkom ponovno ne uspostavi prokrvljenost.

Simptomi i liječenje srčanoga udara (infarkta)

Srčani udar je komplikacija opasna po život. Oko 40 posto bolesnika s visokim tlakom umire od srčanoga udara. On je općenito jedan od najčešćih uzroka smrti. Prepoznaje se po iznenadnim i vrlo jakim bolovima iza prsne kosti ili

na lijevoj strani prsnoga koša. Prate ih osjećaj straha, jako znojenje, teško disanje, poremećaji srčanoga ritma, mučnina, povraćanje i poremećaji svijesti.

Što prije pomoći

Za liječenje srčanoga udara vrlo je važno odmah pomoći. Mora se nešto poduzeti što će zatvorenom dijelu kn ne žile opet omogućiti opskrbu krvlju. Pacijenta se mora neprekidno nadzirati da bi se odmah moglo reagirati na opasne komplikacije, primjerice smetnje srčanog ritma ili otkazivanje rada srca.

Otvaranje začepljene koronarne arterije danas je u mnogim slučajevima moguće proširenjem suženoga dijela specijalnim kateterom za kivne žile ili uporabom lijekova koji rastvaraju krvni ugrušak u začepljenoj žili pa ona opet postaje prohodna. Jasno je da su ti terapeutski postupci učinkovitiji stoje manje srčanoga tkiva već oštećeno. Stoga moguće smanjenje smrtnosti od šivanoga udara također ovisi o što hitnijoj pomoći nakon pojave tipičnih simptoma. Vrijeme koje prođe do liječničke pomoći često je neiskorišteno u smislu brze pomoći i spašavanja života.