Usna šupljina vrlo je dinamičan medij koji naseljavaju brojni mikroorganizmi koji imaju idealne uvjete za razvoj: optimalnu temperaturu, visoku vlažnost i redovit unos hranjivih tvari. Mikroorganizmi žive u ravnoteži s domaćinom i ne izazivaju bolest. Bolest nastaje dođe li do poremećaja ravnoteže. Ključnu ulogu u održavanju te ravnoteže i očuvanju oralnog zdravlja ima slina.

Slina je kompleksna mješavina sekreta velikih i malih žlijezda slinovnica. Postoje tri para velikih žlijezda slinovnica: parotidne (doušne) žlijezde smještene ispred uha, submandibularne (podčeljusne) i sublingvalne (podjezične) žlijezde smještene uz donju čeljust i ispod jezika. Male žlijezde slinovnice smještene su u sluznici obraza, usana, nepca i dna usne šupljine. Parotidna žlijezda izlučuje serozni (rijetki, vodenasti) sekret dok sublingvalna i male žlijezde slinovnice izlučuju mukozni (gust i ljepljiv) sekret. Submandibularna žlijezda ima miješanu sekreciju u kojoj prevladava mukozna komponenta.

Iz velikih žlijezda slinovnica izlučuje se 93% sline, a iz ostalih malih žlijezda 7%. Osim sekreta slinovnica, u slini još nalazimo mikroorganizme, odljuštene stanice epitela, krvne stanice, ostatke hrane i tekućinu iz gingivnog sulkusa.

Slina se sastoji od 99% vode. Ostatak čine u vodi otopljeni anorganski ioni i organske tvari. Od anorganskih iona najzastupljeniji su ioni kalcija, natrija, kalija, bikarbonata, fosfata, klora i fluora dok od organskih tvari u slini nalazimo glikoprotein mucin, enzime (alfa amilaza, salivarna perokosdaza i sl.), serumske i salivarne imunoglobuline i ugljikohidrate. Tijekom dana se u prosjeku izluči od 500 do 800 ml sline. U mirovanju, kada prevladava sekrecija submandibularnih i sublingvalnih žlijezda slinovnica, izlučuje se prosječno 0,4 do 0,5 ml sline u minuti. Najmanje sline izlučuje se tijekom noći i jutra, a najviše u popo-dnevnim satima. Izlučivanje sline posebno se pojačava prije i za vrijeme jela kada može dosegnuti i 1,5 ml u minuti.

Žvakanje potiče živčane završetke u potpornim tkivima zuba, dok tvari iz hrane potiču živčane završetke u okusnim pupoljcima. Signali iz živčanih završetaka potiču izlučivanje sline aktivacijom centara u moždanom deblu. Izlučivanje sline pod kontrolom je autonomnoga živčanog sustava koji određuje količinu i kvalitetu sline. Simpatička i parasimpatička komponenta autonomnog živčanog sustava u kontroli izlučivanja sline se dopunjuju. Aktivacijom parasimpatikusa potiče se izlučivanje rijetke sline bogate ionima i enzimima dok se aktivacijom simpatikusa potiče izlučivanje guste sline bogate proteinima. Zbog toga sastav sline ovisi o ravnoteži dviju komponenti autonomnoga živčanog sustava.

Slina ima brojne funkcije koje su nužne za očuvanje oralnog zdravlja i normalno funkcioniranje usne šupljine.

• Podmazivanje (lubrikacija) - slina oblaže sluznicu i zube tankim filmom mucina koji podmazuje oralna tkiva i olakšava govor, žvakanje i gutanje. Povezuje čestice sažvakane hrane u bolus koji (uglavnom) bez poteškoća prolazi kroz jednjak. Mucin sprečava da hrana dođe u izravan kontakt sa sluznicom i ošteti je.
• Otapanje - slina ima važnu ulogu u osjetu okusa. Da bi se osjetio okus, molekule iz hrane moraju biti otopljene kako bi dospjele do okusnih pupoljaka. Nadalje, promjena sastava sline utječe na osjet okusa budući da dolazi do promjene u koncentraciji iona oko okusnih pupoljaka što može utjecati na njihovu podražljivost. Protein gustin i ioni cinka također imaju ulogu u osjetu okusa, ali njihova funkcija nije do kraja razjašnjena.
• Čišćenje usne šupljine - slina stalno oplakuje oralna tkiva i ispire ostatke hrane te održava usnu šupljinu relativno čistom. Budući da se tijekom noći izlučuje manje sline, a izostaje i žvakanje koje dodatno poboljšava ispiranje, na-množe se mikroorganizmi u usnoj šupljini, što rezultira neugodnim zadahom nakon buđenja. Stanje nije znak bolesti i nestaje nakon pranja zuba.
• Izlučivanje - slinom se mogu izlučivati neke krvne komponente kao što su urea, urična kiselina i amonijak. Također se mogu izlučivati lijekovi, otrovi i teški metali. Ova funkcija sline temelj je za primjenu različitih testova za detekciju opojnih droga.
• Održavanje pH usne šupljine i zaštita od karijesa - slina sadrži ione koji su prisutni i u ostalim tjelesnim tekućinama. Od tih iona najvažniju ulogu u održavanju optimalnog pH sline ima bikarbonatni ion koji sprečava pad pH ispod kritičnih vrijednosti za nastanak karijesa. Koncentracija bikarbonatnih iona povećava se proporcionalno s količinom izlučene sline. Drugim riječima - manje sline, veća sklonost karijesu. Osim toga u slini se nalaze i ioni kalcija i fosfata koji, u ranom stadiju karijesa, mogu iz sline difundirati u caklinu i ugraditi se u oštećenu kristalnu rešetku. Ovaj remineralizacijski proces dodatno se pojačava djelovanjem iona fluora iz pripravaka za oralnu higijenu. Ioni fluora također se ugrađuju u oštećenu kristalnu rešetku cakline tvoreći kristale fluorapatite koji su otporniji na djelovanje kiselina. Konzumacija vrlo kisele hrane ili pića može započeti otapanje zubne cakline, što se naziva kemijskom erozijom. Bikarbonatni ioni iz sline neutraliziraju kiseline i umanjuju njihovo štetno djelova-nje na caklinu.
• Protumikrobno djelovanje - brojne komponente sline sudjeluju u obrani od mikroorganizama. Glikoproteini mucin i aglutinin oblažu sluznicu sprečavajući adherenciju (prianjanje) bakterija. Također za sebe vežu bakterije stvarajući veće nakupine koje bivaju lakše otplavljene slinom. Laktoferin je protein koji vezuje željezo i ima protuvirusno, protubakterijsko i protugljivično djelovanje. Enzim lizozim cijepa kemijske veze u staničnoj stijenci bakterija, a salivarna peroksidaza stvara snažno oksidacijsko sredstvo (hipotiocijanat) koji uništava bakterijske stanice. Sekretorni imunoglobulin A koji se stvara u slinovnicama, sprečava adherenciju mikroorganizama na sluznicu. Osim toga on oblaže bakterijske stanice što olakšava njihovu fagocitozu. Od ostalih protumikrobnih proteina u slini nalazimo histatine, defenzine, cistatine i ostale.

Kada je izlučivanje sline smanjeno, nastaje kserostomija (suhoća usta) koja znatno otežava normalne funkcije usta kao što su žvakanje, gutanje i govor. Osim toga, suhoća usta može rezultirati povećanom sklonošću za razvoj karijesa, parodontnih bolesti i upala usne šupljine. Uzrok suhoće usta mogu biti bolesti žlijezda slinovnica, zračenje glave i vrata, depresija, dehidracija i šećerna bolest. Suhoća usta može biti popratna pojava velikog broja lijekova (sedativi, diuretici, antihistaminici, inhibitori protonske pumpe) koji se vrlo često upotrebljavaju u populaciji.

Ptijalizam ili sijaloreja (prekomjerno izlučivanje sline) mnogo je rjeđi poremećaj. Ptijalizam može biti fiziološki ili patološki. Fiziološki ptijalizam pojavljuje se pri nicanju zuba, u prvoj polovici trudnoće, a može se pojaviti u fazi privikavanja na zubne proteze. Patološki ptijalizam pojavljuje se u upalnim stanjima usne šupljine, pri trovanju teškim metalima i pri neurološkim poremećajima kao što je Parkinsonova bolest.

Poremećaj koji je vrlo čest je pseudoptijalizam - stanje kada se bolesnici žale na prekomjerno stvaranje sline koju moraju neprestano gutati, a mjerenjem količine izlučene sline dobiju se snižene vrijednosti, tj. kserostomija. Radi se kvalitativnom poremećaju izlučivanja sline kod kojeg u ukupnoj slini prevladava gusta mukozna komponenta koja izaziva ovakve tegobe. Spomenuti poremećaji znatno otežavaju svakodnevno funkcioniranje bolesnika. Bolesnici ne mogu normalno uživati u hrani, poremećen im je osjet okusa i moraju često zalijevati zalogaje. Sluznica postaje osjetljiva pa je otežano nošenje proteza. Jezik i usne mogu se lijepiti za zube što otežava govor. Povećana sklonost karijesu i parodontnim bolestima može dovesti do preranog gubitka zubi. Zbog smanjenoga fiziološkog čišćenja usne šupljine, koje obavlja slina, može se pojaviti neugodan zadah. Zbog spomenutih tegoba bolesnici često osjećaju neugodu i izbjegavaju socijalne kontakte. To dovodi do znatnog smanjenja kvalitete života i može rezultirati depresijom. Iz ovih primjera vidljiva je važnost koju slina ima, ne samo za očuvanje oralnog zdravlja, nego i za očuvanje cjelokupne kvalitete života.