Istraživači seksa su se početkom 20. stoljeća koncentrirali na ženski orgazam kao glavnu temu. Njihovi ispitivači su intervjuirali žene u vezi njihovih obrazaca orgazmičke reakcije. Mali broj ispitanica je spomenuo multiorgazmičke obrasce.

Primjerice, 1929. godine G. V. Hamilton tvrdi da su 5 od 100 njegovih ženskih subjekata "ponavljačice", tj. imale su višestruke orgazme. Rekao je da su izvješćivale od 2 ili 3 do 20 ili više svojih orgazama prema jednom muškom. 1938. Lewis Terman tvrdi da je 96 žena iz njegovog uzorka od 792 žene tipično multiorgazmično. To iznosi 12.6%. Višestruki orgazam nije bio usko vezivan uz bračnu sreću ispitanica.

Kronološki je sljedeća studija Kinseyja i njegovih suradnika 1948. i 1953. Nije uvijek jasno jesu li Kinseyevi podaci o višestrukim orgazmima rezultat intervjua ili direktnog promatranja. Kinsey je jasno obznanio da se orgazam može pojaviti bez izbacivanja sjemena kod muškaraca, na taj način jasno razlikujući orgazam od ejakulacije. Otkrio je da je 55% njegovih predadolescentskih ispitanika bilo multiorgazmično, te da se ova sposobnost rapidno smanjuje; do petnaeste godine samo ih je još 20% još uvijek multiorgazmično. Manje od 10% muškaraca je bilo sposobno za višestruki orgazam između 25. i 60. godine. Premda Kinsey jasno razlikuje ejakulaciju i orgazam, očito termine koristi sinonimski, zajedno s terminom "klimaks", u opisivanju muškog seksualnog vrhunca.

Kinsey je usporedio višestruke orgazme žena i muškaraca tvrdeći da ih je oko 15% multiorgazmično u dobi od 15. do 20. godine. Od 25. do 60. godine žene su ostale na razini od 15% , a muškarci su se spustili na 5%. Konačno, Kinsey naglašava da samo mali postotak (5-15%) odraslih muškaraca i žena redovito doživljava višestruki orgazam.

Masters i Johnson su nadalje dokumentirali sposobnost za višestruke orgazme žena i muškaraca. U njihovim intervjuima s multiorgazmičkim ženama nakon laboratorijskog iskustva ispitanice su izjavljivale da im orgazmi koji slijede iza prvog pružaju više zadovoljstva. Ova kontinuirana orgazmička iskustva su u suprotnosti s izjavama muških ispitanika o tome kako im diskretni orgazmi koji slijede prvi orgazam i ejakulaciju donose manje zadovoljstva. Masters i Johnson napominju da su mnoge žene nezadovoljne s jednim orgazmom i žele višestruki orgazam kako bi postigle potpuno zadovoljenje.

Otad su i drugi nastavili izvještavati o višestrukim orgazmima u različitim studijama. Robbins i Jensen su proučavali višestruki orgazam u muškaraca u Centru za bračne i seksualne studije u Long Beachu u Kaliforniji. Pojedinci povezani s laboratorijem su nastavili istraživanja na tu temu na bazi uzorka od 751 subjekta, 469 žena i 282 muškarca, u rasponu godina od 18 do 70. Studija se nije pouzdavala u verbalna izvješća o orgazmima nego su promatrani dinografom Beckman R411. Mjerenje orgazma je uključivalo promatranje priljeva krvi u kapilare u raznim dijelovima tijela, mjerenje pulsa, ritma disanja, galvanskih reakcija na koži i kontrakcija u području zdjelice. Premda su parametri promjena varirali ovisno o subjektu, svi su pokazivali jasnu promjenu tijekom orgazma. Spol nije imao utjecaja na obrazac promjena. Puls koji se kretao oko 70 udaraca u minuti se diže do otprilike 120-130 otkucaja u minuti za vrijeme orgazma u žena, a u muškaraca je to 150-160 otkucaja u minuti. Puls se potom vraća u normalno stanje. Ovaj je obrazac nazvan zasebnim orgazmom.

Po drugom obrascu puls također počinje na oko 70 otkucaja u minuti, ali nakon što dosegne vrhunac, umjesto da se vrati na početnu vrijednost ostaje visok padajući samo 10 do 20 otkucaja po minuti između orgazama (kada je riječ o seriji kontinuiranih orgazama). Treći obrazac je kombinacija prvih dvaju, kad se jedan ili dva zasebna orgazma dogode prije nego što dođe do onog što Hartman i Fithian zovu "kontinuirani orgazam". Isti obrasci su uočeni i kod žena i kod muškaraca.

U kontrolnoj studiji Hartmana i Fithiana od orgazmičkih i multiorgazmičkih žena je zatraženo da ocijene intenzitet orgazma na skali od 1 do 10, gdje je 1 najmanji, a 10 najveći intenzitet. Ove ocjene su zatim uspoređene s fiziološkim mjerenjima. Žene koje su doživljavale višestruke orgazme su imale više ocjena u rasponu od 8 do 10 nego što su ih imale žene koje su doživljavale jedan orgazam (njihov orgazam je bio manjeg intenziteta). Ovo je potvrdio njihov fiziološki odgovor izmjeren prema navedenim parametrima.

Vrijeme potrebno za postizanje orgazma se značajno razlikovalo između dviju grupa. Ženama koje su doživljavale jedan orgazam trebalo je prosječno 27 minuta da dosegnu orgazam, dok je ženama koje su doživljavale višestruke orgazme prosječno trebalo samo 8 minuta. Ženama koje su doživljavale višestruke orgazme je u prosjeku trebalo 1 do 2 minute da dosegnu drugi orgazam. Sljedećim orgazmima je trebalo manje vremena, pa razmaci od 30 sekundi između orgazama nisu bili rijetki - nekoliko puta je izmjeren interval od 15 sekundi između orgazama. Najveći broj višestrukih orgazama registriranih u laboratoriju je bio 134 u jednome satu za žene i 16 za muškarce.

Dunn i Trost su intervjuirali 21 multiorgazmičkog muškarca. Njihova primarna grupa je uključivala 13 muškaraca koji oduvijek doživljavaju višestruke orgazme, a sekundarna 8 muškaraca koji su postali multiorgazmični poslije 35. godine. Ljudi su većinu svog multiorgazmičkog iskustva pripisivali genetskim ili slučajnim okolnostima, a rijetko namjerno planiranom učenju. Dunnova i Trostova definicija višestrukog orgazma kod muškaraca je jednaka onoj u Centru, gdje se orgazam i ejakulacija smatraju dvama odvojenim fenomenima. Da bi se smatrao sposobnim za višestruki orgazam muškarac mora imati dva ili više orgazama unutar jednog sata. Studija Dunna i Trosta se razlikuje od studija Hartmana i Fithiana, koje izvješćuju kako su u nekim situacijama muškarci mogli u potpunosti izgubiti svoju erekciju i početi ispočetka. U uzorku Dunna i Trosta subjekti su izvijestili o visokom stupnju uzbuđenja između orgazama.

Hartman i Fithian su uočili da je nekoliko njihovih subjekata naučilo kako imati višestruke orgazme u odrasloj dobi, učeći na iskustvu kad su imali orgazam bez ejakulacije. Zaključili su da bi svi muškarci koji mogu postići orgazam vjerojatno mogli vježbama postati multiorgazmični. Isto, prema autorima, vrijedi i za žene.