Terapija anafilaksije

U slučaju sumnje na anafilaksiju potrebna je hitna provjera prohodnosti gornjih dišnih putova uz otvaranje usta i vizualnu kontrolu mogućeg oticanja jezika ili edema uvule te provjera vitalnih funkcija. Hipotenzija i/ili tahikardija pobuđuju sumnju na anafilaksiju iako nisu presudni za dijagnozu. Ponekad je upravo rezultat izravnog djelovanja na srce bradikardija!! Nakon postavljanja dijagnoze, ako nema dostupnog venskog puta (npr. već postavljena braunila) anafilaksije odmah se daje 0,5 ml adrenalina u razrjeđenju 1 : 1000 (0,5mg) intramuskularno i to u deltoidni mišić ili u kvadriceps (zbog dobre prokrvljenosti tih mišića. Adrenalin se na ovaj način može davati svakih 10 minuta.

Doza za djecu iznosi 0.1 mg/kg. U slučaju teške hipotenzije koja ne reagira na primjenu adrenalina potrebno je nadoknaditi volumen intravenskim infuzijama (npr. plazma ekspander ili NaCl 0.9% u brzoj infuziji). Nakon primjene adrenalina, daje se još difenhidramin u dozi od 25-50 mg te blokatori H2 receptora i kortikosteroidi (metilprednizolon). U slučaju bronhospazma koji ne reagira na navedenu terapiju primjenjuje se bronhodilatator u spreju uz druge hitne medicinske mjere kojima se osigurava prohodnost dišnih putova.

Posebno je važno napomenuti da se ADRENALIN GODINAMA DAVAO SUPKUTANO, dok su nedavne studije pokazale kako je apsorpcija ovako primjenjenog adrenalina nedovoljna - maksimalna koncentracija lijeka postiže se tek nakon 25 minuta od primjene. Lijek je zato potrebno davati intramuskularno jer se na taj način maksimalna koncentracija lijeka postigne već 5 minuta nakon davanja injekcije. Ako postoji dostupan venski put, onda lijek treba dati direktno intravenski, ali ne gubiti vrijeme tražeći ga! Kada se daje intravenski lijek treba dati u razrijeđenju 1:10 000 u bolusu od 0,5 ml. Važno kada se radi o kardijalnom arestu u toku anafilaksije!

U «setu» za terapiju anafilaksije dobro je imati glukagon koji se primjenjuje u bolesnika koji su razvili protrahiranu anafilaksiju, a to su najčešće bolesnici koji u svojoj terapiji imaju beta blokatore, a čak su opisani i neki slučajevi bolesnika koji su uzimali inhibitore konvertaze angiotenzina I. Glukagon nije zamjena za adrenalin, već samo dodatna terapija, jer ima pozitivno inotropno djelovanje na srčani mišić. U ovom slučaju glukagon se daje intravenski u dozi od 1 mg, što se može ponoviti nakon 10-tak minuta.

Posebno je važno obratiti pozornost na postupak hiposenzibilizacije jer je ona veoma često uzrok anafilaksije. Hiposenzibilizacija se ne izvodi u slučaju febriliteta, (virusnih infekcija, sinusitisa, gripe). Ekstrakti alergena koji se rabe u imunoterapiji su individualno pripremljene otopine koje sadrže prirodne supstancije na koje je bolesnik preosjetljiv (utvrđeno kožnim ili serološkim testovima!). Reakcija preosjetljivosti može nastupiti do 30 minuta od davanja alergena.

Važno je upozoriti bolesnika da se najmanje 2 sata nakon injekcije alergena ne bavi težim fizičkim poslom ili ne kupa u vrućoj vodi jer vazodilatacija može pospješiti bržem širenju alergena te mogućem razvitku anafilatičke reakcije! Kako je anafilaktična reakcija moguća odmah nakon primjene alergena mora uvijek na dohvat ruke biti adrenalin u razrjeđenju 1:1000 tijekom izvođenja hiposenzibilizacije.