Mala dječja glista - najčešći parazit u djece

Enterobius vermicularis, poznat još pod nazivom i bijela glistica, mala je dječja glista koja izgleda poput bijelog končića. Često se javlja kod djece i očituje se karakterističnim simptomom - jakim svrbežom u području anusa. Enterobijaza (zaraza malom dječjom glistom) je raširena u cijelom svijetu bez obzira na klimatske i socioekonomske prilike. Infestacija je osobito česta u većim dječjim kolektivima kao što su dječji vrtići i škole, gdje osim djece mogu biti zaražene i osobe koje s njima borave.

Odrasli crvi žive u crijevima čovjeka. Ženke koje nose jajašca spuštaju se prema anusu. Kroz njega izlaze uglavnom noću, nekoliko sati nakon što je dijete usnulo, i polažu svoja jajašca na kožu. Jaja se polažu u ljepljivu tvar što uz pokrete ženke izaziva jak svrbež. Ženke nakon toga ugibaju. Ličinke koje se nalaze u jajašcima za 4 dana postaju invazivne. Čovjek se zarazi ako proguta takva jajašca, a u tankom crijevu će se iz njih razviti ličinka. Životni ciklus gliste odvija se unutar čovjeka kroz narednih 2 do 6 tjedana.

Djeca se često mogu i sama ponovno zaraziti prijenosom jajašaca ispod noktiju ili preko onečišćenih prstiju koje nakon češanja stavljaju u usta. Moguć je prijenos i preko onečišćenih predmeta na kojima se jajašca nalaze kao što su donje rublje, pidžame ili posteljina. Rastresanjem posteljine jajašca mogu ostati lebdjeti u zraku pa do zaraze može doći čak i udisanjem takvih jajašaca. Jaja na sobnoj temperaturi mogu preživjeti i do dva tjedna, zbog čega je zaraza česta i kod ostalih članova obitelji, a ne isključivo kod djeteta vrtičke dobi.

Zaraza je uglavnom praćena blažim simptomima. Glavni simptom je jak svrbež u području oko anusa, koji je posebno jak noću kada ženka polaže jaja. Kod djece se to povezuje i sa nemirnim spavanjem i pojačanom razdražljivošću. Zbog intenzivnog češanja, u perianalnom području mogu nastati i ranice koje predstavljaju mogućnost za nastanak neke sekundarne infekcije.