Općenito

Infekcija HDV-om je rasprostranjena diljem svijeta, ali postoje dva epidemiološka oblika. U mediteranskim zemljama (sjeverna Afrika, južna Europa, Srednji istok) HDV infekcija je endemska među onima koji imaju hepatitis B, a bolest se prenosi uglavnom neperkutanim putem, osobito bliskim osobnim kontaktom. U neendemskim područjima, kao što su SAD i sjeverna Europa, HDV infekcija je ograničena na osobe koje su često u doticaju s krvi i krvnim pripravcima, prvenstveno narkomani i hemofiličari. HDV infekciju u populaciju mogu unijeti narkomani ili migracije osoba iz endemskih u neendemska područja, zato oblici migracije populacije i ljudsko ponašanje koje olakšava perkutani kontakt igraju bitnu ulogu pri uvođenju i širenju HDV infekcije.

Katkad se migracijska epidemiologija hepatitisa D očitava u burnim epidemijama teškog hepatitisa, kao što je to bilo u udaljenim južnoameričkim selima kao i u gradskim središtima SAD. Konačno, takva izbijanja hepatitisa D-bilo koinfekcije s akutnim hepatitisom B, ili superinfekcije u onih već inficiranih HBV-mogu "izbrisati" razliku između endemskih i neendemskih područja.

Talijanski gastroenterolog Mario Rizzetto i molekularni virolog John Gerin s Georgetwon University otkrili su rijetki delta ili hepatitis D virus. Njegovo preživljavanje ovisi o virusu hepatitisa B, a u kombinaciji sa njim izaziva vrlo ozbiljni oblik bolesti. Zato se infekcije tim virusom događaju kod osoba već ima hepatitis B, i pogoršava ga. Najviše je zaraženih među narkomanima na igli i oboljelima od hemofilije. Cjepivo protiv HVB je korisno i protiv ovog virusa

Infekcija

Infekcija hepatitisom D može se spriječiti cijepljenjem osjetljivih osoba cjepivom protiv hepatitisa B. Ne postoji nijedan preparat za imunoprofilaksu HDV superinfekcije u HBsAg nosilaca; za njih se preporučuje izbjegavanje perkutanih ekspozicija i ograničenje intimnih kontakata s osobama koje imaju HDV infekciju.