Definicija reumatske vrućice

Reumatska vrućica nastaje kao komplikacija infekcije ždrijela bakterijom Streptokoka grupe A, a javlja se otprilike dva tjedna nakon infekcije. Tijekom infekcije ždrijela, imunološki sustav stvara protutijela usmjerena na bakteriju koja je tu infekciju izazvala. Iz do sad nepoznatog razloga, ta ciljana protutijela reagiraju i na vlastita tkiva gdje uzrokuju upalu veziva i oštećenja organa. Najčešća ciljna tkiva jesu koža, zglobovi i srce.

U početku, simptomi reumatske vrućice su nespecifični, a očituju se gubitkom apetita i težine. Javlja se blago povišena tjelesna temperatura. Čest je i ubrzan srčani ritam, te znojenje. U najvećem broju bolesnika (75%) javlja se artritis (upala zgloba) koji zahvaća velike zglobove- ramena, zapešća, skočne zglobove i koljena. Taj artritis se može seliti, pa tako u fazama zahvaća i različite zglobove. Pojedinačni zglob je zahvaćen upalom do tjedan dana, a zatim se upala premješta na drugi. Specifični su i potkožni čvorići, javljaju se u oko 10% bolesnika, a česti su na mjestima koštanih izbočenja, ekstenzornih tetiva gornjih i donjih ekstremiteta, te uz kralježnicu. Može se javiti i vijugavo crvenilo kože, uglavnom na trupu i ekstremitetima, a karakteristično je da se pojavljuje i nestaje više puta dnevno. Kao kasna neurološka manifestacija reumatske vrućice može se javiti koreja. Ona je karakterizirana iznenadnim, besciljnim, nepravilnim pokretima, mišićnom slabošću i emocionalnom nestabilnošću. Najznačajnija manifestacija reumatske vrućice je upala srčanog mišića. Javlja se u 50% bolesnika, a češća je u mlađih osoba. U kliničkom nalazu nalazi se šum na srcu zbog zahvaćenosti srčanih zalistaka upalom. Od poremećaja u rutinskim nalazima valja spomenuti ubrzanu sedimentaciju, povišen broj leukocita, te povišenu razinu C-reaktivnog proteina. Karakterističan je nalaz blage do umjerene anemije. Od specifičnih pretraga najčešće se upotrebljava test na streptolizin 0.