Dijagnoza toksičnog šok sindroma

Dijagnoza se postavlja temeljem razgovora s pacijentom, pregleda i uzimanja uzoraka za mikrobiološku dijagnostiku. Uglavnom je dijagnoza jednostavna zbog postojanja tipičnih simptoma i karakterističnih okolnosti pojave sindroma - početkom menstruacije ili uz stafilokokne infekcije.

Liječenje toksičnog šok sindroma​

Liječenje je usmjereno ka rješavanju šoka, nedostatne funkcije bubrega i pluća i diseminirane intravaskularne koagulacije. Antibiotici se daju venskim putem. Potrebne su visoke doze antibiotika - penicilin, klindamicin, gentamicin. Ako je infekcija nastala izvan bolnice pretpostavlja se da je uzročnik stafilokok koji je osjetljiv na penicilinaza-otporne peniciline pa se oni daju u liječenju i nije nužno izolirati soj i ispitati njegovu osjetljivost. Međutim, ako se radi o bolničkoj infekciji, tada se mora uzeti uzorak za mikrobiološku pretragu te se izoliranom soju testira osjetljivost na antibiotike i oni se određuju prema rezultatu testa.

Ako postoje lokalne nakupine gnoja kao rezultat stafilokokne infekcije, trebaju se kirurški zbrinuti. Potrebno je prestati koristiti tampone čime se sprječava mogućnost ponovnog nastanka bolesti.

Prevencija toksičnog šok sindroma​

Sindrom toksičnog šoka se može spriječiti pravovremenim liječenjem stafilokoknih infekcija, pravilnom skrbi o rani nakon operacija te čestim mijenjanjem tampona. U preventivne akcije spada i brzo prepoznavanje toksičnog šoka i hitne mjere liječenja kako bi se spriječila smrt i eventualne posljedice bolesti.

www.medicina.hr