Nespecifični akutni osteomijelitis

Akutni hematogeni oblik osteomijelitisa​

Najčešće nastaje kao posljedica sepse, tj. prodora bakterija u krvni optok, najčešće iz nekog već postojećeg žarišta (upala srednjeg uha, angina, piodermije, i druga moguća žarišta). Takav osteomijelitis ima različit karakter s obzirom na dob u kojoj se javlja pa tako razlikujemo:

• novorođenački i dojenački osteomijelitis, nastaje najčešće kao posljedica infekcije pupka ili petne kosti prilikom uzimanja krvi za laboratorijske pretrage. Najčešći su uzročnici pneumokok ili meningokok. Klinička slika može biti različita, a ovisi o dojenačkoj dobi i intenzitetu infekcije. Dojenče u prvim mjesecima života ne može producirati zadovoljavajuću imunobiološku zaštitu, a majčina su protutijela u stalnom padu. Zbog toga djetetovo opće stanje ne mora uvijek odgovarati i stvarnoj težini bolesti.
• osteomijelitis u malog djeteta, razlikuje se od dojenačkog po tome što će biti popraćen odgovarajućom kliničkom slikom koja odgovara intenzitetu infekcije. Naime, tek nakon dvije godine života dijete može adekvatno reagirati na infekciju: visokom temp., općim lošim stanjem, toplinom i oteklinom zahvaćenog uda, što u većini slučajeva olakšava dijagnozu.
• osteomijelitis u dječjoj i u mladenačkoj dobi, nama izravne cirkulacije u području metafize i epifize kosti. Zbog toga infekt ne može proći prirodnu barijeru, pa se širi samo prema dijafizi, gdje nastaju osteolitična žarišta. Izuzetak je zglob kuka kod kojega zglobna čahura zahvaća i dio metafize tako da infekt može zaobići epifiznu ploču i prodrijeti u sam zglob.
• osteomijelitis u odrasloj dobi, putem krvi je rijetkost, zbog čvrstog spoja periosta s kosti teže dolazi do subperiostalnih apscesa i stvaranja sekvestara. No, prelazak u sekundarni kronični oblik znatno je učestaliji nego u dječjoj dobi.

Dijagnoza akutnog hematogenog oblika osteomijelitisa​

Većinom postoje septične temperature sa tresavicama. Lokalni nalaz ne mora uvijek biti karakterističan. Laboratorijske pretrage obuhvaćaju pregled hemokulture, SE, diferencijalne krvne slike, mokraće. U obzir dolazi i rendgenska snimka koja u početku bolesti ne mora pokazati nikakav značajan nalaz, dok se u uznapredovanoj fazi bolesti može vidjeti promijenjen rub kosti (sarkofag i sekvestar).

Liječenje akutnog hematogenog oblika osteomijelitisa​

Liječenje je kirurško i konzervativno. Uspjeh liječenja ovisi o pravovremenom postavljanju dijagnoze. Na postavljenu sumnju mora se započeti visokim dozama antibiotika, parenteralnom primjenom gamaglobulina za jačanje prirodne imunosti.

Kirurško liječenje se odnosi na inciziju apsecsa ako postoje, ispiranje antisepticima i otvoreno liječenje žarišta. Bolesnik mora mirovati s oboljelim udom u povišenom položaju, eventualno imobiliziran u sadrenom zavoju.

Prognoza akutnog hematogenog oblika osteomijelitisa​​

Ako je pravodobno i adekvatno liječena može se očekivati potpuno ozdravljenje. Dužina liječenja ovisi o razmjerima što ih je bolest zauzela i o stvaranju tzv. sekvestara. Ponovno je moguće oboljenje i nakon više godina.