Jednostavne fobije, agorafobija i socijalna fobija

Fobije su pretjerani i često neutemeljeni strahovi od stvari, događaja i situacija. Jednostavne fobije su strahovi od specifičnih stvari kao što je strah od kukaca, zaraza i letenja. Agorafobija je strah od situacija u kojima se osoba osjeća «zarobljeno» ili bez mogućnosti da dobije pomoć, kao što su gužve, autobusi ili stajanje u redu. Socijalna fobija je strah od drugih ljudi ili od javnih nastupa.

Fobije su dosta česta pojava. Ponekad započnu u djetinjstvu bez određenog razloga; ponekad se jave kao reakcija na neki traumatski događaj; a ponekad se razviju kao pokušaj objašnjenja neočekivanog i intenzivnog osjećaja tjeskobe ili panike (npr. «uplašen sam, dakle sigurno se bojim nečega», odnosno «mora postojati neki objektivan razlog mog straha»).

U trenutku kada je fobična osoba direktno izložena, ili samo predviđa izloženost objektu ili situaciji straha, automatski se javlja osjećaj tjeskobe. Fizički simptomi tjeskobe mogu biti ubrzani rad srca, plitko disanje, znojenje, nelagoda u prsima ili trbuhu, drhtanje itd. U emocionalnu komponentu uključujemo intenzivan strah od gubitka kontrole, osramoćivanja ili nesvjestice.

Zbog navedenog ljudi najčešće žele izbjeći takve situacije, pa to i čine kada god je moguće. To je lako izvedivo ukoliko objekt straha rijetko susrećemo (kao što je slučaj kod straha od zmija) i tada izbjegavanja ne narušavaju i ne ograničavaju život osobe u velikoj mjeri. S druge strane su npr. agorafobija i socijalna fobija, koje mogu u potpunosti ograničiti život pojednica. Bijeg i izbjegavanje samo još više povećavaju strah od objekta straha (stvaraju još veći «bauk»).

Nerijetko se kod nekih fobija mogu javiti specifične misli koje još više doprinose osjećaju prijetnje od zastrašujuće situacije. Ovo je naročito slučaj sa socijalnim fobijama gdje je često prisutan strah od negativne procjene od strane drugih ljudi, te kod agorafobije. Za agorafobiju je specifičan strah od padanja u nesvijest i umiranja jer ljudi misle da im nitko neće pomoći ili da će se zbog paničnog napada osramotiti pred drugima.

Neke fobije su popraćene brigama («ovaj avion bi se mogao srušiti»; «stjeran sam u kut»; «moram izaći odavde»...). Kod nekih drugih fobija je teže odrediti specifičnu misao koja je povezana s tjeskobom (npr. osoba koja se boji pauka sigurno se ne boji da će se osramotiti pred njim). U takvim se slučajevima fobija objašnjava kao naučena tjeskobna reakcija koju smo povezali s objektom straha.