Liječenje bubrežnih kamenaca

Srećom, većina kamenaca može se liječiti bez operacije. Većina bubrežnih kamenaca može proći kroz urinarni sustav uz mnogo vode (2 do 3 litre dnevno) koja pomaže kamencu da se spusti. U većini slučajeva, osoba može ostati kod kuće tijekom tog procesa, uzimajući lijekove protiv bolova prema potrebi. Liječnik obično zatraži od bolesnika da sačuva izbačeni kamenac(ce) radi ispitivanja.

Liječnik može prepisati određene lijekove kako bi se spriječilo stvaranje kalcijevih kamenaca i kamenaca mokraćne kiseline. Ti lijekovi kontroliraju količinu kiseline ili lužine u mokraći, što je ključni faktor kod stvaranja kamenaca. Lijek alupurinol također može biti koristan u nekim slučajevima hiperkalciurije i hiperurikozurije. Još jedan način na koji liječnik može pokušati kontrolirati hiperkalciuriju, a time i spriječiti stvaranje kalcijevih kamenaca, je prepisivanje određenih diuretika, kao što je hidroklorotijazid. Ti lijekovi smanjuju količinu kalcija kojeg bubrezi ispuštaju u mokraću.

Kod infekcijskih kamenaca koji su u potpunosti uklonjeni, prva mjera prevencije je održavati mokraću slobodnu od bakterija koje mogu izazvati infekciju. Bolesnikova mokraća će se redovno ispitivati kako bi se potvrdilo da bakterije nisu prisutne.

Da bi se spriječilo stvaranje kalcijevih kamenaca kod hiperparatiroidnih bolesnika, kirurg može ukloniti sve paratiroidne žlijezde (smještene u vratu). To je obično ujedno i liječenje hiperparatiroidizma. U većini slučajeva, samo je jedna od žlijezda povećana. Uklanjanjem žlijezde rješavaju se bolesnikovi problemi s bubrežnim kamencima.

Neki oblik kirurške operacije može biti potreban radi uklanjanja bubrežnog kamenca ako kamenac:

• ne iziđe nakon razumnog vremenskog razdoblja i izaziva stalne bolove
• prevelik je da bi izišao sam
• priječi protok mokraće
• izaziva stalnu infekciju urinarnog trakta
• oštećuje bubrežno tkivo ili izaziva stalno krvarenje
• povećava se (što se vidi iz sljedećih rendgenskih snimaka)

Sve do nedavno, operacija uklanjanja kamenca bila je vrlo bolna i zahtijevala je dugo vrijeme oporavka (4 do 6 tjedana). Danas je liječenje tih kamenaca uvelike olakšano. Postoje mnoge opcije koje ne zahtijevaju veliku operaciju.

Ekstrakorporealna litotripsija šok valovima (popularno "razbijanje kamenaca") najčešće je korišteni postupak za liječenje bubrežnih kamenaca. Koriste se šok valovi koji se stvaraju izvan tijela i putuju kroz kožu i tjelesna tkiva sve dok ne udare u guste kamence. Kamenci se pretvaraju u pijesak i lako prolaze kroz urinarni trakt mokraćom. U nekim slučajevima, "razbijanje" se može provesti ambulantno.

Vrijeme oporavka je kratko, i većina se ljudi može vratiti normalnim aktivnostima nakon nekoliko dana. Komplikacije se mogu pojaviti i kod tog postupka. Većina bolesnika ima krv u mokraći nekoliko dana nakon postupka. Modrice i lakši bolovi u leđima ili trbuhu uzrokovani šok valovima također su česti. Kako bi se smanjila vjerojatnost pojave komplikacija, liječnici obično kažu bolesnicima da izbjegavaju uzimanje aspirina ili drugih lijekova koji utječu na zgrušavanje krvi nekoliko tjedana prije postupka.

Ponekad se za uklanjanje kamenca preporučuje postupak nazvan perkutana nefrolitotomija. Ovaj postupak se često koristi kad je kamenac prilično velik ili na mjestu koje ne dozvoljava djelotvornu upotrebu šok valova.

Komplikacije

Bubrežni kamenci su bolni ali se obično izbace bez da izazovu trajno oštećenje. Imaju tendenciju ponovnog pojavljivanja, posebno ako njihov uzrok nije pronađen i liječen.

U komplikacije spadaju:

• ponovno pojavljivanje kamenaca
• infekcije urinarnog trakta
• opstrukcija mokraćovoda
• akutna unilateralna opstruktivna uropatija (poremećaj koji uključuje naglo zapriječenje protoka urina iz mokraćovoda jednog bubrega, što ima za posljedicu zadržavanje mokraće i oštećenje bubrega)
• oštećenje bubrega, ožiljci
• smanjenje ili gubitak funkcije zahvaćenog bubrega