Simptomi keratokonusa

Keratokonus često počinje kao kratkovidnost i astigmatizam te pacijenti uopće ne znaju da imaju ovo stanje. Rožnica se polako ili brzo stanjuje, različito kod pojedinih pacijenata, i zajedno s tim procesom slabi vid. Slabljenje vida može biti umjereno ili vrlo teško, što ovisi o količini zahvaćenog tkiva rožnice. Pacijenti često imaju dvoslike ili višestruke slike na jednom oku te se žale na izobličenje slike. Kod nekih se pacijenata javljaju haloi, krugovi svjetla, te svjetloplahost, osjetljivost na svjetlost. Ponekad u tijeku bolesti može nastati nagli pad vida zbog pucanja rožnice i ulaska očne vodice u nju. Tako nastala oteklina naziva se hidrops. Oticanje može trajati tjednima ili mjesecima dok napuklina zacijeli, a postupno se zamjenjuje ožiljnim tkivom. Kad nastane naglo oticanje, liječnik može propisati kapljice za oko kako bi se olakšale tegobe, međutim, nijedan lijek ne može spriječiti napredak bolesti.

Dijagnoza keratokonusa

Relativno je lako dijagnosticirati umjereni ili uznapredovali keratokonus. Njegova dijagnoza u ranom stadiju, pri početku bolesti, je teza i zahtijeva vise podataka i pretraga. Često pacijenti s keratokonusom mijenjaju vidna pomagala, odnosno dioptrije, u vrlo kratkom periodu te nijedno od njih ne pruža zadovoljavajuću vidnu korekciju. Dioptrije često variraju te se nalazi razlikuju od pregleda do pregleda.
Pretrage koje se koriste za dijagnozu ovog stanja su:
- retinoskopija
- direktna oftalmoskopija
- keratometrija
- fotokeratoskopija
- pregled procjepnom svjetiljkom, biomikroskopom

Biomikroskopom se mogu uočiti brojni klasični znaci keratokonusa: Fleischerov prsten, Vogtove linije, stanjenje i ožiljci rožnice, pojava različitih boja u inače prozirnoj rožnici, povećana vidljivost živaca rožnice i hidrops rožnice.

Fleischerov prsten je žuto-smeđi ili maslinasto zeleni pigmentni prsten koji može, ali i ne mora, okruživati bazu stošca. Nastaje kad se pigment hemosiderin taloži u epitelnim stanicama. Napretkom bolesti Fleischerov prsten postaje tanji i diskretniji. Pozornim pregledom će se ovaj znak otkriti kod 50% pacijenata. Uporabom kobaltnog filtra se ovaj znak u početku lakše prepoznaje.

Vogtove linije su malene, četkastog oblika, okomite, ali mogu biti i zakrivljene. Nalaze se u dubokim dijelovima tkiva rožnice na području najvećeg zakrivljenja. Linije nestaju nakon primjene pritiska na očnu jabučicu preko kapka. Nakon što pritisak popusti Vogtove linije se ponovno pojavljuju i tada ih je lakše vidjeti. Tvrde lece ponekad naglašavaju ove linije.

Stanjenje rožnice i pojava ožiljaka karakteristika su ove bolesti. Ožiljci se obično uočavaju kasnije kad nastanu pukotine u Bowmanovoj membrani. Zamućenje rožnice može se pojaviti kod pacijenata koji nikad nisu nosili kontaktne lece. Stanice rožnice odumiru i zamjenjuju ih stanice s rubnih dijelova. Zamućenje može nastati i zbog trljanja očiju ili kontaktnih leca koje ne prianjanju dobro.

Hidrops rožnice je nakupljanje očne vodice u rožnici u kasnijim stadijima bolesti kad pukne Descemetova membrana. Nagli nastup ovog stanja uzrokuje iznenadan gubitak vida i vidljivu točku na rožnici. Hidrops uzrokuje oteklinu i zamućenja. Kad se granična membrana oporavi, ovi simptomi mogu nestati. Ponekad hidrops popravlja vid kod pacijenata koji su imali prekrutu rožnicu. Ako nastane ožiljak česta je posljedica ravnija rožnica što olakšava nošenje kontaktnih leca. Hidrops se češće javlja kod pacijenata s Downovim sindromom.

Munsonov znak se primjećuje i bez uporabe procjepne lampe. Javlja se kod uznapredovanog keratokonusa kad je rožnica toliko izbočena da uzrokuje kutno iskrivljenje donjeg kapka pri pogledu prema dolje.

Razzutijev svjetlosni refleks je naziv za premještaj svjetlosnog refleksa prema nosnoj brazdi kad se svjetlost projicira sa strane sljepoočnice. Javlja se i kod drugih bolesti oka, ali može pomoći u dijagnozi kad biomikroskop nije dostupan.

Smanjen očni tlak je čest znak i rezultat je tanje rožnice i/ili povećane krutosti bjeloočnice.