Kako se liječi antifosfolipidni sindrom?

Liječenje ovog sindroma napredovalo je od osamdesetih godina prošlog stoljeća kad je otkriven njegov klinički značaj.

Svakoj njegovoj manifestaciji i liječenju svake osobe s ovim sindromom pristupa se individualno.

S obzirom da je velik broj manifestacija ovog sindroma povezan s abnormalnim grupiranjem normalnih krvnih stanica zaduženima za grušanje poput trombocita, liječenje je usmjereno k sprječavanju grušanja krvi njenim razrjeđivanjem. Pacijenti s ovim sindromom skloni su trombozi, a abnormalno grušanje krvi može utjecati na funkcioniranje praktično svakog organa. U terapiji ovog sindroma koriste se antikoagulanti-lijekovi koji razrjeđuju krv, kao što su heparin i coumadin. Aspirin također utječe na trombocite sprječavajući njihovu agregaciju (grupiranje) te se također ponekad propisuje u niskim dozama.

U liječenju se koriste i kortizonski lijekovi kao što je prednison koji potiskuje imunološku aktivnost i upalu kod pacijenata s određenim oblikom ovog poremećaja.

Primijećeno je da primjena lijeka hydroxychloroquina kod pacijanata sa sistemskim lupusom erythematosusom i antikardiolipinskim sindromom, štiti od zgrušavanja krvi.

Također se primjenjuje i intravenozna terapija gama globulinom za grupu pacijentica kod kojih su zabilježeni spontani pobačaji te kod pacijentica s niskim brojem trombocita tijekom trudnoće. Novija istraživanja govore o tome da primjena intravenozne terapije gama globulinom nema ništa bolje efekte od kombinacije heparina i aspirina.

Ukratko o antifosfolipidnom sindromu

• Antifosfolipidni sindrom imunološki je poremećaj koji može utjecati praktično na svaki organ u tijelu.
• Pacijenti s antifosfolipidnim sindromom mogu imati različita antitijela na fosfolipide u svojoj krvi.
• Antifosfolipidni sindrom uključuje abnormalnu sklonost grušanju krvi.
• Liječenju pacijenata s antifosfolipidnim sindromom pristupa se individualno u skladu s postojećim simptomima.

www.roda.hr