Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza tularemije

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, epidemioloških podataka i mikrobioloških pretraga, od kojih u obzir dolaze sljedeće: izolacija uzročnika iz limfnog čvora, krvi i iskašljaja putem kulture ili biološkim pokusom na zamorcu, reakcija aglutinacije koja postaje pozitivna u drugom tjednu bolesti i kožni, tularin test koji je pozitivan već krajem prvog tjedna bolesti, govori da je osoba bila izložena tularemiji, može perzistirati godinama isto kao i pozitivna reakcija aglutinacije.

Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir mnoge bolesti:
Kod ulcerglandularnog ili glandularnog oblika može u obzir doći kuga, gnojne upale, bolest mačjeg ogreba, TBC limfnih čvorova itd.
Kod anginoznog oblika mogu ići druge angine, osobito difterija i infektivna mononukleoza.
Teža je diferencijalna dijagnoza kod unutarnjih oblika bolesti (različite plućne bolesti - TBC, pneumonije itd. zatim upalne bolesti crijeva), a kod tifoidnog oblika prvenstveno dolaze u obzir trbušni tifus, sepsa, paratifus, ali i sve bolesti s izraženom općom simptomatologijom.

Prognoza tularemije

Prognoza tularemije ovisi o kliničkom obliku bolesti (vanjski oblici obično imaju bolju prognozu), komplikacijama i o vremenu kada je započeta terapija. Kada se liječenje započne na vrijeme letalitet je blizu nule, dok u neliječenim slučajevima može dosegnuti 5%.