Definicija

Pojam antibiotik dolazi od riječi anti što znači protiv, te bios-što znači život. Dakle supstanca koja služi protiv života. Ironično je da je to "djelovanje protiv života" do sada spasilo više života nego bilo koja druga tvar u povijesti čovječanstva.

Antibiotici su tvari koje su u mogućnosti potpuno uništiti mikroorganizme, koji ne moraju uvijek biti patogeni i to tako da zaustave njihov rast ili razmnožavanje bez počinjavanja veće štete organizmu domaćina. To znači da imaju selektivnu toksičnost i po tome se razlikuju od dezinficijensa koji vrlo uspješno uništavaju mikroorganizme, ali su štetni i za domaćina.

Antibiotici mogu biti prirodne ili sintetske tvari, a uzimaju se lokalno, peroralno (na usta), ili parenteralno (u venu). Interesantno je da prvi antibiotik nije izumljen, već je pronađen, jer je penicilin čisto prirodna supstanca koja je po nekim računicama do sada, u posljednjih 60 godina koliko se koristi, spasila preko 200 milijuna života.

Antibiotici mogu nadalje biti polusintetski. Tu podrazumijevamo antibiotike dobivene biosintezom. Ona obuhvaća fermentaciju, izolaciju i čišćenje, te prevođenje lijeka u farmaceutski oblik. Tako se dobiveni lijek poslije kemijski modificira i tada govorimo o polusintetskoj proizvodnji. Posljednji, a trenutno u svijetu najzastupljeniji su sintetski spojevi antibiotika, dobiveni čistom kemijskom sintezom u laboratorijima. Njihovi najpoznatiji predstavnici su konoloni i sulfonamidi.