Simptomi ulceroznog kolitisa

Pacijenti oboljeli od UK mogu imati različite simptome. U terapijske i prognostičke svrhe, bolest je podijeljena u tri oblika prezentacije: blaga, umjerena i teška. Težina simptoma često je odraz anatomske proširenosti bolesti, što je također važno za liječenje.

Blaga bolest

Kod pacijenata čija je bolest ograničena na rektum (proktitis) ili rektosigmoidni dio (proktosigmoiditis ili distalni kolitis) često se simptomi prezentiraju podmuklo u obliku povremenog krvarenja iz debelog crijeva povezanog sa izbacivanjem sluzi te blažim proljevom s manje od četiri rijetke stolice dnevno. Blaga grčevita bol, lažni nagoni na stolicu i periodi zatvora također su česti, dok se jaka trbušna bol, obilno krvarenje, vrućica i gubitak tjelesne mase u ovom stadiju rijetko viđaju.

Srednje teška bolest

Bolest obično zahvaća veći dio debelog crijeva, ne samo njegove krajnje dijelove, a upalni proces zahvaća gotovo cijelu lijevu stranu debelog crijeva. Klinička slika obilježena je učestalim proljevastim krvavim stolicama (do deset stolica dnevno), blagom anemijom koja ne zahtijeva transfuzije, trbušnim bolovima koji nisu prejaki te blagom vrućicom. Odgovarajuća prehrana obično je održana.

Teška bolest

Pacijenti s teškim (fulminantnim) oblikom bolesti često imaju opsežno zahvaćeno debelo crijevo te upala često, ali ne i obavezno, zahvaća slijepo crijevo (pankolitis). Pacijenti tipično imaju učestale proljevaste stolice (više od deset dnevno) s jakim grčevitim bolovima, nerijetko vrućicu od 39.5 °C te obilna krvarenja iz debelog crijeva zbog kojih znaju biti nužne transfuzije. Pacijenti znaju brzo gubiti tjelesnu masu te biti neuhranjeni.
Kod teških oblika upalni se proces širi iz sluznice debelog crijeva u njegov mišićni sloj zbog čega se remeti pokretljivost, crijevo se širi, pokreti crijeva su rjeđi te prijeti nastanak toksičnog megakolona. Ako se proces proširi na vanjski vezivni sloj debelog crijeva, prijeti njegovo pucanje i smrt.

Početni simptomi ulceroznog kolitisa​

Simptomi se u početku obično pojavljuju postupno, a nekad im prethodi krvarenje iz debelog crijeva koje se pojavilo tjednima ili mjesecima ranije. Početna je epizoda ograničena na rektum ili veći dio krajnjeg debelog crijeva kod trećine pacijenata, na lijevi kolon kod druge trećine, a kod preostale trećine odmah u početku pojave simptoma zahvaćeno je cijelo debelo crijevo. Manje od desetine bolesnika odmah se javlja s teškim oblikom bolesti. Kad se pacijenti prvi put jave liječniku, pregledom vanjskog tijela ne moraju se uočiti nikakvi poremećaji. Mogu se uočiti bljedilo, znakovi gubitka tjelesne mase, trbuh bolan na dodir te nalaz krvi u debelom crijevu tijekom pregleda prstom (digitorektalni pregled).

Ulcerozni kolitis (UK) je upalna bolest crijeva obilježena ponavljanim epizodama upale ograničene na sluznicu debelog crijeva. Gotovo uvijek uključuje završni dio debelog crijeva, rektum, a može se proširiti na ostale njegove dijelove.

Debelo crijevo

Završni dio probavnog sustava je debelo crijevo; proteže se od slijepog crijeva (cekuma) do svog krajnjeg dijela (rektuma). Debelo je crijevo dugo oko sto pedeset centimetara i sastoji se od pet dijelova: uzlaznog debelog crijeva na lijevoj strani, poprečnog debelog crijeva, silaznog debelog crijeva na lijevoj strani, sigme i rektuma. Rektum završava analnim otvorom, odnosno čmarom. Debelo crijevo ima nekoliko važnih funkcija: koncentrira izmet upijanjem vode i minerala, pohranjuje i kontrolira izbacivanje izmeta, probavlja i upija neprobavljenu hranu. Iako debelo crijevo nije nužno za preživljavanje (nije vitalni organ), njegov normalan rad je iznimno važan za normalno funkcioniranje tijela.

Nazivlje

Latinski naziv za debelo crijevo je colon i otud potječe termin za njegovu upalu: colitis. Ulcus (ulceracija) je oštećenje kože ili sluznice unutarnjih organa popraćeno stvaranjem gnoja i odumiranjem stanica (nekroza) okolnog tkiva, najčešće kao posljedica upale ili neostatka krvi (ishemije). Ulcerozni kolitis je, stoga, upala debelog crijeva obilježena nastankom brojnih ulceracija njegove sluznice.

Engleski naziv: ulcerative colitis
Latinski naziv: colitis ulcerosa

Različiti termini se koriste za opisivanje stupnja zahvaćenosti debelog crijeva.

• Ulcerozni proktitis - bolest ograničena na rektum.
• Distalni kolitis ili proktosigmoiditis je naziv za proširenost do sredine sigme, obično unutar dosega savitljivog optičkog instrumenta sigmoidoskopa.
• Lijevoj strani UK definira se kao bolest proširena na dio debelog crijeva najbliši slezeni.
• Pankolitis je naziv za proces koji se širi iza slezenskog zavoja, čak i ako pacijenti nemaju upalni proces u slijepom crijevu (cekumu).

Povijest ulceroznog kolitisa​

Povijest upalih bolesti crijeva često se opisuje u medicinskoj literaturi, međutim njihov uzrok i patologija su još uvijek nejasni, njihovo liječenje empirijsko, a porijeklo njihovih opisa još uvijek kontroverzno. Otkrivanje kada se određena bolest pojavila kod čovjeka vrlo je korisno jer okolnosti njene pojave mogu pomoći u rasvjetljavanju mehanizma njena razvoja. Taj je proces jednostavniji kod bolesti zuba i kosti jer pruža mogućnost istraživanja kostura; za interne bolesti su potrebni suvremeniji dokazi autopsija, operacija trbuha, analiza tkiva i mikroorganizama.

Klinički opisi akutnog i kroničnog proljeva, s ili bez krvi, provlače se kroz zadnjih nekoliko tisuća godina. Većina ovih simptoma najvjerojatnije je bila posljedica akutnih bakterijskih infekcija. Autopsije su se, međutim, rijetko obavljale prije 16. stoljeća, u 18. stoljeću su bile uobičajene, a rutinski su se obavljale (u određenim boilnicama) u 19. stoljeću. Analiza mikroorganizama (mikrobiologija) i tkiva pod mikroskopom (histologija) postale su dostupne tijekom 19. stoljeća. Od 16. stoljeća naovamo brojna su izvješća autopsija opisala promjene crijeva koje bi se mogle pripisati upalnim bolestima crijeva. U 19. stoljeću se sve češće susretalmo mišljenje kako postoje ne-zarazni uzroci ulceracija debelog crijeva. Najveći napredak u prepoznavanju upalne bolesti crijeva omogućen je u 19. stoljeću nakon otkrića električnog sigmoidoskopa kojim se promatrala unutrašnjost crijeva. U 20. stoljeću utvrđeno je postojanje dvije različite upalne bolesti crijeva: Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa. Usprkos velikom napretku medicinske znanosti, još uvijek je u nekim slučajevima teško povući granicu i postaviti točnu dijagnozu.