Ljudska evolucija brža no ikad

Brzina ljudske evolucije strahovito se povećava od kada su prije 40.000 godina naši preci počeli nastanjivati Europu, Aziju i Afriku.

Proučavanjem više od 3 milijuna varijanti DNK kod 269 ljudi, znanstvenici su otkrili oko 1800 gena koji su "usvojeni" u relativno novije vrijeme i osiguravaju određene evolucijske koristi. Sve donedavno, antropolozi su vjerovali da je evolucijski pritisak kod ljudi usporio nakon prelaska na stabilniji zemljoradnički život. No, posljednjih su godina shvatili da je istina upravo suprotna - bolesti su pustošile društva u kojima su velike skupine ljudi živjele vrlo drugo vremena.

Prema nedavno objavljenoj studiji, "novije" genetske promjene čine oko 7% ljudskog genoma. "Prednosti svih, osim stotinjak gena, i dalje su nepoznanica", kaže antropolog John Hawks sa Sveučilišta Wisconsin-Madison, koji je vodio studiju. No, ono što su uspjeli ustanoviti jest da su infektivne bolesti i prelazak na novu prehranu glavni razlog vrlo brzog širenja nekih gena kroz populaciju.

"Kad ne bi postojalo nepodudaranje između populacije i okoliša, ne bi bilo nikakve selekcije", kaže Hawks. "Promjena prehrambenih navika i promjene uslijed bolesti su okolnosti u kojima se događa selekcija".  Jedan od najslavnijih primjera takvih promjena je širenje gena koji odraslima omogućava probavljanje mlijeka.

Iako su djeca mogla probavljati mlijeko, odrastanjem su razvijala netoleranciju na laktozu. No, nakon što su krave i koze postale domaće životinje u Europi i nakon što su se jakovi i konji udomaćili u Aziji, odrasli ljudi koji su imali mutaciju gena što im je omogućila da probavljaju mlijeko, stekli su nutritivnu prednost pred onima koji tu mutaciju nisu imali. "Kao rezultat, porasla je vjerojatnost da će imati zdravo potomstvo, što je dodatno ubrzalo širenje te mutacije", kaže Hawks.

Isti mehanizam je odgovoran za genetsku otpornost prema malariji kod Afrikanaca koji žive u području gdje ima komaraca koji prenose bolest - dok Europljanii ili Azijati tu mutaciju nemaju.

Većinu genetskih promjena koje su znanstvenici identificirali postoje samo kod jedne ili samo kod druge geografske skupine. Rase, kakve danas poznajemo, nisu postojale sve do prije 20.000 godina, kad su se razvili geni za pigmentaciju kože. "Bljeđa koža omogućila je ljudima u sjevernim geografskim širinama da apsorbiraju više sunčevog svjetla kako bi povećali proizvodnju vitamina D", kaže Hawks.

"Širenjem populacije u novi okoliš, izazovi novog okoliša s kojima su se morali nositi postajali su drugačiji", kaže Noah Rosenberg, genetičar sa Sveučilišta Michigan. "Zato je točna činjenica da se u različitim krajevima svijeta pojavljuju različiti geni koji su prošli prirodnu selekciju."

Hawks i njegovi suradnici proučavali su genetičke podatke koje je skupio Međunarodni HapMap konzorcij, u kojem su katalogizirane razlike od jednog nukleotida između 3 milijarde nukleotida ljudskog DNK u ljudi nigerijskog, japanskog, kineskog i europskog porijekla.

Istraživači su tražili duge vrpce DNK, koje su identične kod mnogih ljudi, kako bi mogli uočiti gene koji su široko rasprostranjeni, a koji su se pojavili relativno nedavno, prije nego su se mogle uočiti nasumične mutacije kod pojedinaca. "Otkrili su da je s rastom populacije ljudski gen brže evoluirao. To je zato jer je više ljudi stvaralo više mogućnosti za pojavu korisne mutacije", kaže Hawks.

U zadnjih 5 do 10 tisuća godina, kad je poljoprivreda mogla hraniti velika društva, brzina evolucijskih promjena narasla je više od 100 puta, navodi se u zaključku studije.

"Među genima koji su najbrže evoluirali su i oni povezani s razvojem mozga, ali istraživači nisu sigurni što ih je učinilo tako poželjnima", kaže Hawks. 

Zagonetkama tu nije kraj. "Prije 10.000 godina nitko nije imao plave oči. Zbog čega plavooki ljudi imaju 5% prednosti u reprodukciji u odnosu na ljude druge boje očiju? Nemam pojma", priznao je Hawks.