Liječenje prematurne retinopatije

Periferna ablacija mrežnice je glavno uporište liječenja prematurne retinopatije. Destrukcija avaskularne mrežnice se najčešće izvodi fotokoagulacijom diodnim laserom, zato što su lako prijenosni do operacijske sale ili odjela neonatalne intenzivne njege. Krioterapija, nešto starija tehnika, u kojoj je regionalna destrukcija mrežnice učinjena korištenjem sonde da bi se smrznulo željeno područje, također je bila ocijenjena u multicentričnim kliničkim studijama kao učinkovita metoda prevencije i liječenja prematurne retinopatije. Ali, krioterapija nije više prvi izbor rutinske metode kod avaskularnog odignuća mrežnice kod nedonoščadi, zbog popratnih nuspojava kao što su upala i oticanje kapka. Svijanje bjeloočnice i/ili vitrektomija mogu doći u obzir kod težih stadija retinopatije (stadij 4 i 5) i to kod očiju u kojih progredira odignuće mrežnice. Samo je nekoliko centara u svijetu specijalizirano u ovoj grani kirurgije, zbog prisutnih rizika tih operacija i općenito loših ishoda. Intravitrealna injekcija bevacizumaba (Avastin) je zabilježena kao potporna mjera u agresivnoj stražnjoj prematurnoj retinopatiji.

Povijest prematurne retinopatije​

Značajno vrijeme u povijesti ove bolesti bilo je između 1941.-1953., kada je zabilježena svjetska epidemija prematurne retinopatije. Preko 12 000 djece u svijetu nisu samo rođena sa retinopatijom, nego su i oslijepila zbog nje - glazbenik Stevie Wonder i glumac Tom Sullivan poznate su osobe oboljele od ove bolesti. Prvi slučaj epidemije je zabilježen na Valentinovo 1941. godine, kad je nedonoščetu u Bostonu dijagnosticirana ova bolest. Slučajevi su zabilježavani diljem svijeta, ali je uzrok bio - nepoznat. Do 1951. godine postala je očita veza između incidencije i obilne pojavnosti: mnogi slučajevi su zabilježeni u razvijenim zemljama sa dobro organiziranim i bogatim zdravstvenim sustavom. Dva britanska znanstvenika su otkrila mogući uzrok bolesti - toksični učinak kisika. Bebe, prerano rođene u područjima pojavnosti su bila u inkubatorima u kojima su bile visoke koncentracije kisika. Studije na štakorima su potvrdile vjerojatnost tog uzroka, ali veza je bila naknadno potvrđena kontroverznom studijom od strane američkih pedijatara. Studija je uključivala dvije grupe djece. Nekima je u inkubatorima bila normalna koncentracija kisika kao i do tada, dok je drugoj grupi smanjena razina kisika. Kao rezultat studije, razine kisika u inkubatorima su snižene i posljedično, epidemija je zaustavljena.

www.hr.wikipedia.org