Podjela hipotenzija

U njemačkoj medicinskoj literaturi pacijent s konstitucionalnom hipotenzijom definira se krvnim tlakom manjim od 100/60 mmHg izmjerenim vise puta u ambulantnim uvjetima uz postojanje simptoma (umor, poremećaj sna, vrtoglavica, omaglice, nesvjestice, anksioznost ili depresija, osjećaj jakog lupanja srca, znojenje) i odsutnost drugih bolesti/drugog uzroka simptoma. Osim trajno prisutnog niskog krvnog tlaka (kronična primarna, idiopatska ili konstitucionalna hipotenzija) kojem se ne može otkriti uzrok, postoji sekundarna hipotenzija uzrokovana različitim bolestima, stanjima i lijekovima te akutna stanja s naglim padom krvnog tlaka od kojih su ortostatska (posturalna) i postprandijalna hipotenzija najučestalije. Ortostatska ili posturalna hipotenzija jest pad krvnog tlaka prilikom prelaska u stojeći položaj; postprandijalna hipotenzija je nagli pad krvnog tlaka nakon jela. Takvi akutni padovi krvnog tlaka javljaju se i kod osoba inače normalnog krvnog tlaka.

Nazivlje

Hipotenzija je medicinski izraz za nizak krvni tlak. Naziv dolazi od grčkih rijeci hipo (manje) i tensio (tlak).
Latinski naziv: hypotensio
Engleski naziv: hypotension, low blood pressure

Krvni tlak

Krvni tlak je pritisak koji cirkulirajuća krv čini na zidove krvnih žila. Mjerna jedinica za krvni tlak su milimetri žive (mmHg) ili kilopaskal (kPa). Krvni tlak se mjeri živinim manometrom.
Normalno, tijelo zadržava vrijednosti krvnog tlaka u arterijama unutar uskih granica. Ako je krvni tlak previsok može oštetiti krvne žile te čak uzrokovati njihovo pucanje (ruptura), uzrokovati krvarenje i druge komplikacije. Ukoliko je prenizak, dovoljna količina krvi ne dolazi u sve dijelove tijela - sve stanice ne dobiju dovoljno kisika i hrane te se otpadni proizvodi nedovoljno uklanjaju. Usprkos tome, nizak krvni tlak se općenito smatra ˝boljim˝ nego visok krvni tlak. Zdrave osobe koje unutar normalnih granica imaju niži krvni tlak dulje žive od osoba s visim krvnim tlakom.

Trajno nizak krvni tlak rijetko je pokazatelj ozbiljnog zdravstvenog poremećaja, tijelo se na njega prilagodilo te često ne uzrokuje simptome. Problem nastaje kod naglog pada tlaka kad mozak i drugi vitalni organi ostaju bez opskrbe i nemaju vremena za prilagodbu. U tom slučaju može nastati vrtoglavica, omaglice, slabost tijela, poremećaj vida pa i kratka nesvijest (sinkopa).

Primarna hipotenzija

Trajno nizak krvni tlak kojem se ne može otkriti uzrok naziva se primarna, idiopatska ili konstitucionalna hipotenzija. Istraživanja pokazuju učestalost ovog stanja u populaciji oko 0.3-4% te dvostruko veću učestalost kod žena. Osim nasljednih čimbenika, istraživanja pokazuju značajan utjecaj geografskog područja, prehrane (osobito količine soli u hrani), tjelesne mase, vježbanja i stresa na krvni tlak.

U zapadnom je svijetu prije početka drugog Svjetskog rata nizak tlak povezivan s određenim simptomima. Budući su ti simptomi bili općeniti (umor, slabost, pospanost, nesvjestice) bilo je mnogo skeptičnih. Robinson je 1940. godine objavio kako hipotenzija nije bolest, ne uzrokuje nikakve osobite simptome te da se simptomi hipotenzije pojavljuju i kod pacijenata s visokim krvnim tlakom. Otada su mnogi epidemiolozi, osobito u anglosaksonskom području, osobe sa sistoličkim (˝gornjim˝) krvnim tlakom između 90 i 110 smatrali zdravima te dužeg očekivanog trajanja života iako za to nisu postojali uvjerljivi dokazi. Nizak krvni tlak mnogo puta se povezivao s psihosomatskim bolestima i psihijatrijskim poremećajima te su potrebna detaljnija istraživanja kako bi se utvrdila točna priroda povezanosti.

Definicija niskog krvnog tlaka temelji se na ambulantnim mjerenjima te se cesto postavlja pitanje koliko su ta mjerenja pouzdana te imaju li ˝bolesnici˝ normalan krvni tlak u svakodnevnom životu. Istraživanjima je dokazano kako je ambulantno mjerenje dobar pokazatelj ako se rezultati ponavljaju.

Patofiziološka istraživanja nisu utvrdila poremećaje građe i funkcije krvnih žila te cirkulacije, osim značajno manje brzine kretanja eritrocita.

Jednako kontroverzno kao definicija hipotenzije jest i potreba liječenja: treba li (i kako) liječiti osobe s trajno niskim krvnim tlakom te kako olakšati kliničke simptome i psihosomatski stres kad su prisutni? U anglosaksonskoj literaturi stanje se ne prepoznaje kao poremećaj te često ne opisuje u medicinskim knjigama. Nasuprot tome, njemačka literatura stanje naziva konstitucionalna hipotenzija te predlaže liječenje u obliku povećanja tjelesne aktivnosti, većeg unosa soli, propisivanje vazokonstriktora (lijekovi koji stežu krvne žile) te u teškim slučajevima liječenje simpatomimeticima (lijekovi koji potiču jedan dio autonomnog živčanog sustava). Američki će liječnici općenito reći kako liječe mnoge pacijente s niskim krvnim tlakom iako sumnjaju u korisnost takva liječenja, smatraju kako su te osobe u principu normalne te da čak mogu imati duže očekivano trajanje života.

Sekundarna hipotenzija

Hipotenzija može biti posljedica niza uzroka, različitih zdravstvenih poremećaja i lijekova i tada govorimo o sekundarnoj hipotenziji.

Stanja koja mogu uzrokovati nizak tlak su:

• krvarenje
• infekcije
• dehidracija
• različite bolesti srca - infarkt, aritmije, bolesti osrčja
• adrenalna insuficijencija
• trudnoća
• produženo odmaranje u krevetu
• trovanje
• toksični šok sindrom
• alergijske reakcije, osobito anafilaksija
• promjena položaja iz ležećeg u stojeći (posturalna/ortostatska hipotenzija)
• moždani ˝udar˝
• šok
• pad tlaka nakon obavljanja male i/ili velike nužde
• pad tlaka nakon jela (postprandijalna hipotenzija)
• strah
• Shy-Drager sindrom
• Parkinsonova bolest
• neuropatija
• hemodijaliza
• opekline
• diabetes insipidus
• uznapredovali dijabetes
• oštećenja kralježničke moždine.

Lijekovi koji mogu uzrokovati hipotenziju:

• lijekovi za liječenje visokog krvnog tlaka (antihipertenzivi)
• diuretici
• određeni lijekovi za srčane bolesti (antagonisti kalcija, beta blokatori itd.)
• antidepresivi
• analgetici iz grupe narkotika
• alkohol.

Liječenje sekundarne hipotenzije ovisi o uzroku. U ovom slučaju nizak krvni tlak je posljedica osnovnog poremećaja; liječenjem/otklanjanjem uzroka rješava se nizak krvni tlak.

Ortostatska hipotenzija

Posturalna ili ortostatska hipotenzija je nagli pad tlaka nakon zauzimanja stojećeg položaja. Ako je uzrokovana bolestima, stanjima i lijekovima naziva se sekundarna ortostatska hipotenzija i u tom slučaju liječenje ovisi o osnovnom uzroku. Idiopatska ortostatska hipotenzija postoji kad se ne može utvrditi bolest ili lijek koji bi je uzrokovao; često je pokazatelj poremećaja funkcije određenih dijelova živčanog sustava. Liječenje se obavlja lijekovima koji povećavaju volumen krvi koji se izbacuje pri svakom otkucaju srca te onima koji stežu krve žile.

Postprandijalna hipotenzija

Javlja se kod određenog broja osoba neposredno nakon jela. Češća je kod starijih osoba, osoba s inače povišenim krvnim tlakom te onih s određenim poremećajima autonomnog živčanog sustava. Osobe s ovim stanjem ne smiju uzimati antihipertenzive (lijekove za hipertenziju, povišen krvi tlak) prije jela te nakon jela trebaju prileći. Uzimanje manjih doza antihipertenziva te većeg broja malih obroka s niskim udjelom ugljikohidrata može olakšati stanje. Hodanje nakon jela može pomoći iako kod nekih osoba tlak pada nakon prestanka hodanja. Uzimanje određenih lijekova prije jela može pomoći. Npr. nesteroidni antiupalni lijekovi, oktreotid, kofein, dihidroergotamin. Osobe kojima uzimanje kofeina utječe na spavanje trebale bi ga uzimati samo prije doručka.

Hipotenzija i demencija

Povezanost niskog krvnog tlaka u starijoj dobi te nastanka demencije i Alzheimerove bolesti dokumentirana je istraživanjima. Uzrok se pripisuje niskoj prokrvljenosti mozga.

Hipotenzija i depresija

Povezanost niskog krvnog tlaka i depresije je nejasna iako često opisivana. Ova dva stanja često se nalaze zajedno; uzrok još nije objašnjen niti je poznato kako bi podizanje tlaka moglo utjecati na depresiju.

Hipotenzija i sindrom kroničnog umora

Kako je umor jedan od simptoma niskog krvnog tlaka, sindrom kroničnog umora se često pripisuje trajnoj hipotenziji.