Laringitisi

Akutni laringitisi

Kod obične upale larinksa, kao što se dešava kod najčešćeg među laringitisima (akutni kataralni laringitis), glas postaje hrapav (promuklost) te postaje tiši; ako su glasnice posebno pogođene, moguće je da dođe i do gotovo potpunog gubitka glasa (afonija). Pacijent se, zatim, žali na jak osjećaj suhoće ili pečenja u dubini grla ili na osjećaj stranog tijela u grlu: zbog toga se javlja česta potreba za "pročišćenjem" grla. Konačno, važnu manifestaciju predstavlja kašalj, koji je suh, neugodan, koji tek nakon nekog vremena omogućava iskašljavanje malo katara.

Uzroci laringitisa

Bolest se primarno pojavljuje zbog promjena temperature, pa ju potiče i hladnoća, prašina te dim. Osim toga, ona može biti posljedica prehlade: naime zrak, prolazeći kroz nosne šupljine, biva zagrijan te oslobođen prašine i nečistoća; dakle, kada je onemogućeno disanje kroz nos, prašina može doći u kontakt s larinksom i izazvati upalu.

Akutni kataralni laringitis, koji obično prestaje spontano i u kratkom vremenu, ima ozbiljne posljedice samo za ljude koji glas koriste zbog profesionalnih razloga.

Oblik koji katkad može biti težak je influencijski laringitis: uzrokovan je djelovanjem jednog virusa te može biti potaknut i prije navedenim kataralnim oblikom. Druge se bakterije mogu superponirati na virus koji uzrokuje bolest te uzrokovati pogoršanje manifestacija. Često se javlja tijekom influence, s karakteristikama sličnim prije opisanima: afonija, pečenje, kašalj. Samo specijalistički pregled pokazuje da sluznica, osim što izgleda naduto i otečeno kao u kataralnom obliku, sadrži vidljivu mrežu sitnih žila i ima veliku sklonost krvarenjima. Često se, posebno u starijih i oslabljelih osoba, upalni proces širi na donje dišne puteve, komplicirajući se hemoragijskim traheobronhitisom.

Postoje laringitisi težeg tipa, koje predstavljaju ulcerativni oblici ili oblici sa značajnim edemima i tumefakcijama. Laringitisi se mogu superponirati i u tijeku ospica, tifusa, luesa. Edem larinksa je patološko stanje uzrokovano infekcijom ili je alergijskog podrijetla: vezivno tkivo određenih zona larinksa, kad se natopi tekućinom (serum i stanice), širi se napuhnjujući se. Najčešći među edemima je edem epiglotisa, koji otežava gutanje i koji, u najtežim slučajevima, zahvaća respiraciju; ostali edemi mogu pogoditi glasnice, posebno njihovu donju površinu, ili aritenoide, uzrokujući otežanost disanja ili dispneju, koja katkad može dovesti do velike opasnosti od asfiksije.

Apscesi i flegmone mogu zahvatiti larinks, uzrokujući vrlo jake bolove u grlu (prenesene i proširene iz uha) i otežavajući gutanje i disanje. Njima se pridružuju vrućica i perturbacije čitavog organizma.

Kronični laringitis

Akutni laringitis koji je slabo liječen ili zanemaren može postati kroničan: to se često dešava osobama koje stalno imaju prehlade ili sinusitise ili osobama koje zloupotrebljavaju svoj glas (putujući trgovci, govornici, učitelji), ili pak teškim pušačima. Glas gubi visoke tonove te sve više oslabljuje; kašalj, koji je suh ili sa slabim kataralnim iskašljajem ili iskašljajem pomiješanim s krvlju postaje dosadan i ustrajan.

Medicinski tretman, neophodan u svim slučajevima, zahtijeva:

• prestanak pušenja;
• prestanak izlaganja prašini ili iritirajućim parama;
• tretiranje infektivnih aarišta nosa i sinusa lokalnim putem u obliku aerosola kroz 15 - 20 dana, eventualno s udruženim sistemskim tretmanom istog tipa;
• vokalna reedukacija ako postoji prenaprezanje.

Kirurški tretman bit će odmah indiciran u slučaju lezije u kojoj makroskopske karakteristike mogu dovesti do bojazni o malignoj transformaciji, ili će taj tretman predstavljati upotpunjenje medicinskog liječenja.

Dva su cilja tog tretmana:

• odstraniti leziju i provjeriti njezinu benignost;
• vratiti glas u normalu.

www.plivamed.hr