Gdje se susreću Brad Pitt i jednorozi ili, kako izgleda 3 dana dektosikacije smoothijima?

Nisam pobornik nikakvih dijeta. Čvrsto vjerujem da treba jesti sve umjereno. Da, i čokoladu i ćevape. Sve! Od kud mi onda suluda ideja da 3 dana pijem samo smoothie?

Za početak, trudim se zdravo jesti. Što češće mogu. Da, i kuham. Nisam tip osobe koja uživa u hrani. Jedem zato što moram i najčešće to smatram gubitkom vremena. Kada bih mogla pojesti neku tableticu od koje bih mjesec dana bila oslobođena činjenice da moram jesti, uzela bih ju. Ma, kome lažem! Uzela bih dvije, za svaki slučaj.

S obzirom da ne živim da bih jela, zaključila sam da mi ne bi bio nikakav problem provesti eksperiment i 3 dana piti smutiće i jesti samo povrće. Pročitala sam toliko toga na tu temu i obećanja su razna:

• izgubit ćete 5 kg (čega?),
• osjećat ćete se puni energije (koliko?),
• poželjet ćete cijeli život samo smutiti (što?),
• praktički ćete se probuditi uz Brada Pitta kao princeza (kada?).

Priznajem, plitko sam se uhvatila za ovaj dio: izgubit ćete 5 kg. Ne, ne vjerujem u bajke i nisam tome sklona. Ali, nešto se pokrene u mozgu na sam spomen mogućeg gubitka pokojeg kilograma. Čak i kada to nije nimalo potrebno. A, Brad Pitt? Potpuno sporedna stvar ako je ovo o pokojem kilogramu istina. To ti je zaludjeli mozak. Kao kada znaš da nemaš ni kune, a i pak potrošiš zadnje novce na nešto što ti uopće ne treba. Iracionalno i suludo.

Možda sam zaboravila napomenuti jednu stvar. Jedino što volim jesti je čokolada. Ne jedem ju toliko često ali u njoj besramno uživam. I ne, ne može se taj užitak mjeriti ni sa čim. (Ne, ni sa Brad Pittom u najboljim danima.). Uglavnom, ako netko od vas vjeruje u raj i jednoroge, ja vjerujem u čokoladu. Cijelim svojim bićem i aurom. Čokolada je prijateljica. Čokolada je sreća. Čokolada je smisao svega. I da, mogu bez nje. Kratko, ali mogu. 3 dana? Nikakav problem!

Dakle, odluka je pala: smutit ću 3 dana po 2 smutića. Za ručak ću pojesti salatu od povrća. O čokoladi neću ni razmišljati. Kunem se!

Prvo jutro smutim zeleni smoothie s mladim špinatom i kruškom. Okus savršen. Boja prekrasna. Anđeli bi ga pili. Pijuckam ga na putu do posla. Puna sam energije. Nisu lagali. Što znači da nisu ni lagali da skida pokoji kilogram. Sigurno nisu. Vidim raj i jednoroge. Čokoladu nikada više neću taknuti. To je to. Prosvjetljenje. Sve sjeda na svoje mjesto. Život je lijep!

Do ručka sam super. Sita i sretna. Puna energije. Možda su mi hlače već manje uske. Ne možda, sigurno jesu. Osjetim to. Pojedem salatu. Ako je to ikako moguće, život postaje još ljepši.

Između ručka i večere pojedem par badema. Nisam gladna ali neće škoditi. Navečer pijem smoothie i odlazim spavati sretna. Sanjam Brada Pitta i jednoroge.

Drugi dan opet smutim ujutro. Ovaj put, smoothie od banane i đumbira za ravan trbuh.

Malo sam gladna. To brzo rješava pijuckanje smoothieja do posla. Danas nisam tako prepuna energije. Raj i jednorozi su samo uspomena. Čokolada možda nije tako grozna. Ne jede mi se ali ipak razmišljam o tome da sam možda bila pregruba prema njoj. Možda možemo biti poznanice ako ne baš prijateljice.

Oko 11 sam zbilja gladna. Da je Brad Pitt u blizini, pojela bih ga. Ne romantično, slatko i zanesenim pogledom. Mislim, pojela kao ćevape. S lukom. U lepinji. Inače ne volim ćevape. Niti meso s roštilja.

Dobro, možda je zbilja vrijeme za ručak. Rano je, ali ne mogu izdržati. Pojedem salatu. Sita sam. I prazna. Potpuno prazna. Nema energije, jednoroga, raja. Nisam gladna, ali se ni ne osjećam sito. Ponavljam sebi da je ovo samo prolazna kriza. Ja to mogu.

S obzirom na rani ručak, glad dolazi brzo. Pojedem šaku badema. I još jednu. I smoothie. Dobro, to bi me trebalo održati na životu do jutra. Postoji mali problem. Tek je 5 podne. Jaka sam ali psihički spremna na krizu. Jutro je daleko.

Na putu do kuće prolazim pored pekare. Dijete jede pecivo s hrenovkom. Gledam u dijete, gledam u pecivo. Dotičem dno. Dio mene mu želi otrgnuti pecivo i pobjeći. Hrenovke. Sve miriši na hrenovke u pecivu. Brzo se udaljavam od djeteta. Dok odlazim i dalje gledam za njim. U sebi proklinjem jednoroge i Brada Pitta.

Nakon 2 sata pretražujem slike torti na internetu. Kolače baš ne volim. Ali, sada otkrivam da volim torte. I želim jesti torte. Ne tortu. Torte! Sve torte. I voćne. A ako nešto ne volim, onda su to deserti s voćem. Sada otkrivam cijeli svijet torti s voćem. Želim jesti torte!

Slaba sam. Jednorozi mi se smiju. Brad Pitt odlazi. Više ništa nije bitno. Ni kilogrami, ni raj. Ništa. Samo mi dajte torte! Sve! Predajem se i odlazim na spavanje. Sanjam torte, kolače, deserte. Prvi put, i u tolikoj količini.

Treći dan se budim umorna, poražena. Pripremam smoothie od banana i zobenih pahuljica za doručak.

Još samo danas. Možeš ti to. Možeš! Smutim. Pijem. Glad. Sveto (ras)trojstvo. Haluciniram torte.

Jedem salatu za ručak. Mozak mi je gumen. Moj unutarnji glas mantra: torte, torte, torte. Na putu do kuće zaobilazim pekaru. Znam da mali danas nije siguran. Život je izgubio smisao. Ovo je čista glupost. Hlače mi jesu malo šire. Energije nemam. Brad Pitt nije ni halucinacija. Molim jednoroge da me ubiju.

Četvrti dan jedem. Pravu hranu. I sretna sam. Tko šljivi kilograme. Jesam vam rekla da mogu 3 dana bez čokolade!

Anita Šola radi kao glavna urednica portala CentarZdravlja.hr. U slobodno vrijeme čita, trenira kickbox, šeće starog mopsa Aresa, ganja jednoroge i trči ispod duge. U imaginarnom je braku sa Sinom anarhije i Vikingom (ovisno o raspoloženju). Očito, još uvijek ima i osjećaje prema Brad Pittu.