Smeđi šećer - prijevara

...pokazala je analiza Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Griješimo u kafićima
Odsjek za kvalitetu namirnica HZJZ-a analizirao je tri vrste šećera: bijeli kristalni, smeđi kristalni i smeđi vlažni šećer kojega pola kilograma stoji 26 kuna. Za usporedbu, kilogram bijelog stoji od pet do sedam kuna, a 750 grama kristalnog smeđeg šećera 10 kuna.

– Pokazalo se da je kalorijska vrijednost tih šećera ista u prva dva šećera, odnosno da je razlika zanemarivo mala kod trećeg. Bijeli kristalni sadrži 99,8 posto saharoze, a smeđi kristalni 97,2 posto. Kalorijska vrijednost im je 3,9 kilokalorija po gramu. Može se zaključiti da je riječ o istom šećeru s dodatkom malo melase za boju – iznosi biotehnologinja Sanja Katalenić, stručna suradnica u Odsjeku za kvalitetu namirnica HZJZ-a. Treći, najskuplji šećer, vlažan od melase, sadrži oko 13 posto manje saharoze od prva dva, ali mu je kalorijska vrijednost slična – iznosi 3,7 kilokalorija.

– Razlike nema, ali zbog marketinga je puno ljudi u zabludi pa bira smeđi šećer. Jedina mu je prednost specifičan, od melase fini okus. Da ne pretjeramo s kalorijama, treba kavu samo malo zašećeriti, izbjegavati slatko i jesti više voća – preporučuje S. Katalenić.

Da se pod smeđim često prodaje obojeni industrijski bijeli šećer, upozorava i Jadranka Boban Pejić, direktorica tvrtke Biovega. No ostaje njegova uobičajena kristalna struktura po kojoj se može prepoznati.

– Važno je obratiti pozornost na sastav jer pravi smeđi šećer proizvodi se samo od šećerne trske, a nipošto od šećerne repe. Što je manje prerađen, a više cjelovit, to je kvalitetniji. Na tržištu se nude različiti smeđi šećeri čije se nijanse i okusi razlikuju ovisno o načinu proizvodnje, a jednim od najkvalitetnijih smatra se rapadura u sitnim granulama – ističe J. Boban Pejić.

– U EU nedopustivo je da se neki proizvod naziva ekološkim a da nema priznat ekocertifikat, dok na našem tržištu još ima takvih slučajeva. No hrvatska kontrola sve je stroža jer se usklađujemo sa zakonima EU. Ministarstvo poljoprivrede donijelo je pravilnik o ekološkoj proizvodnji kojim se ekocertifikati koje priznaje EU automatski priznaju i u RH, ali su i dalje podložni inspekciji – objašnjava J. Boban Pejić, ističući kako je potreban oprez i u tumačenju naziva “organski”. Mnogo je proizvoda koji imaju certifikat organskog uzgoja, ali su ipak prerađeni. Najzdraviji su proizvodi koji su organski i cjeloviti. Dodaje kako je zbrka sa smeđim šećerom dobar primjer površnog shvaćanja “zdravijih” proizvoda.

Što je zdravo?
– I bijeli i smeđi jednostavni su šećeri s visokim glikemijskim indeksom, tj. brzo povisuju razinu šećera u krvi, a u prehrani su najpoželjnije namirnice s nižim glikemijskim indeksom koje postupno povisuju šećer u krvi i tako ga održavaju uravnoteženijim. Mnogo su zdraviji zaslađivači od žitarica, poput rižina i ječmenog slada, te agavin sirup. No bilo koji zaslađivač treba koristiti u maloj količini! Temeljni izvori slatkih okusa trebale bi biti cjelovite žitarice, voće i povrće – ističe Jadranka Boban Pejić.