Dijabetes ili šećerna bolest, kronična zdravstvena poteškoća s kojim se po statistici tijekom života okvirno nosi 9 od 100 stanovnika Europe, dugotrajno je stanje koje utječe na način na koji naša tijela hranu i piće koje konzumiramo pretvaraju u energiju. Na području Europe, prema procjenama iz 2021. godine, prevalencija dijabetesa iznosi 9,2%. Prevalencija se definira kao broj svih slučajeva pojedinih bolesti kod određenog stanovništva u određenom periodu. Za dobivanje ovog postotka prevalencije dijabetesa u EU promatralo se osobe u dobnoj skupini od 20 do 79 godina, Predviđa se da će se do 2045. godine prevalencija dijabetesa u Europi povećati za 13%.

Prema recentnoj statistici HZZO-a samo 60% osoba koje boluju od dijabetesa u Hrvatskoj ima službenu dijagnozu. To znači da skoro polovica ljudi koja pati od dijabetesa nema službeno postavljenu dijagnozu i ne koristi odgovarajuću terapiju. Uzimanje propisane terapije najsigurniji je način za sprječavanje neželjenih posljedica dijabetesa. Dijabetes koji se ne kontrolira na adekvatan način zamjetno neugodno utječe na kvalitetu svakodnevnog života ljudi koji s njime žive, a može završiti i tragičnim ishodom.

Na simptome dijabetesa možete pomisliti ako primijetite da ste neuobičajeno umorni, konstantno žedni, da su vam usta stalno suha, da vam je koža suha i da vas svrbi, da prečesto imate potrebu za mokrenjem, ako patite od čestih infekcija ili primjećujete kako ranama treba previše vremena da zacijele, ako ste primijetili da vam dah miriše na voće bez da ste voće jeli, ako primjećujete da vam se muti vid, ako primjećujete da ste zamjetno izgubili na težini bez da ste to planirali ili ste možda stalno gladni te ako primjećujete peckanje ili utrnulost u rukama i nogama, bilo bi dobro da provjerite razinu glukoze u tijelu te da se konzultirate s liječnicima. Glukozu je poželjno mjeriti te kontrolirati i kod odraslih ljudi koji nemaju prije spomenute simptome, ali imaju neke druge rizične faktore, primjerice, kod ljudi u čijoj obiteljskoj povijesti bolesti ima slučajeva dijabetesa, kod žena koje pate od sindroma policističnih jajnika itd.

Razinu glukoze u tijelu koja je viša od preporučene nazivamo hiperglikemijom. Razinu glukoze u tijelu koja je niža od preporučene nazivamo hipoglikemijom. Razina glukoze povećava se kada gušterača ne izlučuje dovoljno inzulina ili kada stanice ne mogu proizvedeni inzulin koristiti kako treba. Inzulin je hormon koji pomaže molekuli glukoze da bude apsorbirana u stanicu ljudskog tijela kako bi mogla biti pretvorena u energiju koja je tijelu potrebna za optimalno funkcioniranje. Kada se nakon konzumacije hrane i pića u tijelu poveća razina glukoze, gušterača izlučuje inzulin koji tijelom putuje krvožilnim sustavom te se veže na inzulinske receptore na stanicama i tako omogućava glukozi da uđe u stanice.

Ako je nešto od toga onemogućeno, stvara se disbalans razina glukoze u organizmu. Najosnovnija tri tipa dijabetesa, koja su i najčešća, su: dijabetes tipa 1, dijabetes tipa 2 i gestacijski dijabetes. Dijabetes tipa 1 definira se kao stanje tijekom kojeg se u tijelu ne može proizvesti dovoljna količina inzulina. Najčešće se simptomi primjećuju tijekom djetinjstva ili mladosti, a jako su izraženi jer su posljedica nedostatka inzulina. U ovakvim slučajevima inzulina nedostaje najčešće zato što su stanice gušterače koje proizvode inzulin odumrle. To je razlog zbog kojeg ovo stanje nastupa naglo, a može se sanirati isključivo uz nadoknadu manjka inzulina.

Dijabetes tipa 2 je najrasprostranjeniji tip dijabetesa, a definira se kao stanje tijekom kojeg stanice količinu inzulina, kojeg je gušterača dovoljno proizvela, ne mogu iskoristiti kako treba. Kod ovakvog poremećaja glukoza ne može ući u stanice što znači da glukoza ne može biti pretvorena u energiju koje tijelu treba. Uloga hormona inzulina je da pomogne svladati otpor površine stanice kako bi glukoza mogla ući u stanicu. Nakon ulaska molekule glukoze u stanicu dolazi do njenog razlaganja uz pomoć enzima. Enzimi u stanici pretvaraju glukozu u organizmu potrebnu energiju. Komplikaciju koja se javlja ako inzulin nije u stanju svladati otpor stanice kako bi glukoza mogla ući, naziva se inzulinskom rezistencijom. Kod dijabetesa tipa 2, može se reći da stanice gladuju iako je glukoza krvlju došla do njih, a previše se glukoze zadržava u krvi i međustaničnoj tekućini jer u stanice ne može ući.

Gestacijski dijabetes je stanje kod žena za koje je moguće da se pojavi tijekom trudnoće. Stanje se uglavnom popravi nakon poroda, ali ženama koje su imale gestacijski dijabetes tijekom trudnoće značajno se povećava rizik od toga da će kasnije u životu patiti od dijabetesa. Rođenom djetetu također.

Razina glukoze u tijelu pojedinca, ovisi o tome koliko je vremena prošlo od posljednje konzumacije hrane i pića te količini tjelesne aktivnosti. Razinu glukoze u tijelu može se kontrolirati kvalitetnom prehranom, održavanjem zdrave težine, kretanjem i vježbom te regularnim uzimanjem propisanih lijekova. Kako bi se s dijabetesom moglo što kvalitetnije živjeti i spriječiti neželjene posljedice, preporučljivo je svakodnevno pratiti razinu glukoze u tijelu kako se vrijednosti ne bi previše povećale (tj. kako ne bi došlo do hiperglikemije) ili smanjile (tj. kako ne bi došlo do hipoglikemije). Za to se koriste uređaji za kontrolu glukoze u krvi ili međustaničnoj tekućini. Uspješno se nositi s dijabetesom znači uspostaviti dobru rutinu za kontrolu stanja što podrazumijeva slušanje savjeta liječnika, redovito uzimanje propisane terapije i svakodnevno kontroliranje razine glukoze u tijelu.