Mišja groznica ili hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom

Mišja groznica ili hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom

Mišja groznica ili hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom
  • Objavljeno: Utorak, 04.05.2021.
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:
Izvor slike: 123RF

Mišja groznica (hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom) je virusna bolest koja može ostaviti ozbiljne posljedice na ljudsko zdravlje!

Mišja groznica je naziv koji se koristi za hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS). HGBS je virusna zoonoza, odnosno bolest šumskih mišolikih glodavaca, a riječ je o bolesti koja ima prirodna žarišta.

Ova se bolest javlja u određenim geografskim područjima u kojima su nužno zadovoljeni ekološki uvjeti (abiotički – klima, vodeni tokovi, tlo, padaline, uz biotičke – biljne i životinjske zajednice) da bi se uzročnik bolesti mogao trajno održavati na određenom području.

Bolest uzrokuju Hantavirusi, koji su rasprostranjeni u raznim dijelovima svijeta, kako u Aziji, tako i od sjevera do juga Europe. U Hrvatskoj je bolest stalno prisutna, pretežno u kontinentalnim područjima, s različitom učestalošću od godine do godine.

Svake se godine bilježe pojedinačni ili sporadični slučajevi, a povremeno se registrira veći broj oboljelih, kao što je bilo 1995., 2002., 2012. i 2014. godine što nazivamo cikličkim epidemijama.

Mišja groznica 2021. u Hrvatskoj

Ove je godine, do sad, zabilježeno 20-ak slučajeva mišje groznice na području Gorskog kotara, u okolici Karlovca i Zagreba te u Zagrebačkoj i Brodsko-posavskoj županiji.

Prirodna žarišta mišje groznice u Hrvatskoj su neke šume u Lici, Karlovačkoj županiji, Zagrebačkoj županiji, Slavoniji, Gorskom Kotaru, Medvednica, međutim rasprostranjenost ove zoonoze u Hrvatskoj nije u potpunosti poznata.

Mišja groznica uzrok

Virus mišje groznice prirodno kruži i održava se među mišolikim glodavcima te su oni prenositelji virusa. U Hrvatskoj su to najčešće riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i žutogrli miš (Apodemus flavicollis), a uz njih u manjoj mjeri i šumski miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apodemus agrarius) te livadna voluharica (Microtus agrestis).

Iako infekcija za te vrste nije opasna, kroz mokraću i izmet mišolikih glodavaca virus se izlučuje u okolinu te se mogu zaraziti ljudi.

Mišja groznica - zaraza i prenošenje

Mišja groznica se najčešće ne prenosi s čovjeka na čovjeka.

Čovjek se može zaraziti:

  • izravnim ili posrednim kontaktom s izlučevinama (mokraća, izmet ili slina) zaraženih glodavaca, udisanjem aerosola ili prašine koja sadrži uzročnike
  • unosom uzročnika iz izlučevina zaraženih glodavaca kroz oštećenu kožu ili sluznicu oka, nosa i usta onečišćenim rukama ili
  • kontaminiranom ili zagađenom vodom ili hranom (kao npr. neoprani šumski plodovi)
  • neposrednim kontaktom sa zaraženim glodavcima

U godinama velike brojnosti malih glodavaca (tzv. “mišje godine”) dolazi do većeg broja zaraze među ljudima. Na brojnost mišolikih glodavaca mogu utjecati razni promjenjivi ekološki čimbenici pa se često ne može u potpunosti objasniti niti prognozirati. Poznato je da obilje hrane pogoduje većem broju, dok dugotrajne zimske hladnoće smanjuju broj glodavaca.

Mišja groznica simptomi

Simptomi mišje groznice se najčešće pojavljuju 1 do 2 tjedna nakon izlaganja inficiranoj izlučevini glodavca, iako u rjeđim slučajevima inkubacija može trajati i do 8 tjedana.

Kod zaraze mišjom groznicom najprije nastupa visoka tjelesna temperatura koja je praćena zimicom i jakom glavoboljom. Nakon toga slijede jaki bolovi u trbuhu i leđima, koji mogu biti praćeni mučninom i povraćanjem, zamućenim vidom, ponekad crvenilom lica i konjunktiva te osipom.

Kasniji se simptomi bolesti mogu manifestirati smanjenom količinom izlučivanja urina i razvitkom zatajenja bubrega, ali i naglim padom tlaka, pojavom krvarenja i razvojem stanja šoka.

Tko je izložen mišjoj groznici?

Najizloženiji mišjoj groznici su one osobe koje dugotrajno i učestalo dolaze u neposredan ili posredan kontakt s malim divljim glodavcima, odnosno ljudi koji su najizloženiji njihovu aerosolu kao što su šumari, poljoprivrednici, lovci, planinari, izletnici...

Čovjek se može zaraziti i u zatvorenim prostorima u kojima mogu boraviti glodavci, odnosno gdje može biti velika koncentracija uzročnika u prašini, kao što su podrumske prostorije, garaže, tavani, ostave i dr.

Iako rizik od obolijevanja ljudi postoji, na sreću je razmjerno malen prema proširenosti boravka ljudi u prirodi bilo zbog profesionalnih razloga, bilo zbog rekreacije te se ova bolest u ljudi relativno rijetko javlja.

Kako se zaštititi od mišje groznice?

  • Nemojte sjediti ni ležati izravno na tlu, posebno ne na mjestima gdje su uočeni glodavci ili njihovi tragovi!
  • Tijekom boravka u prirodi čuvajte hranu i piće (u zatvorenim spremnicima) te osobne stvari od dodira s glodavcima i njihovim izlučevinama.
  • Prije konzumacije jela i pića te uzimanja cigarete dobro operite ruke toplom vodom i sapunom ili koristite antiseptik ili dezinficijens na bazi alkohola.
  • Ne ostavljajte ostatke hrane i druge otpatke u prirodi!
  • Nemojte piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokava.
  • Plodove ubrane u prirodi koji se jedu sirovi dobro operite tekućom vodom.
  • Ne dirajte gnijezda glodavaca kao niti uginule glodavce bez rukavica i maske.

Kako se zaštiti u zatvorenim prostorijama?

  • Osigurajte hranu i piće od pristupa glodavaca, pohranite ih u zatvorene spremnike!
  • Smeće držite u zatvorenim čvrstim kontejnerima da ne bude izvor hrane glodavcima.
  • Ne ostavljajte smeće u prostorijama kao što su ostave, podrumi, garaže, tavani, vikendice i sl.!
  • Spriječite ulaz glodavaca u stambene i gospodarske objekte zatvarajući sve pukotine i rupe u zidovima i podovima!
  • Potrebno je skloniti sva odlagališta raznih materijala koji mogu poslužiti glodavcima kao sklonište najmanje 50 m od kuće.
  • Redovito provodite uništavanja glodavaca ili deratizaciju (klopke) u kući i neposredno oko kuće (ako se radi o otrovu upozorite ljude, osobito djecu)!
  • Ne dirajte uginule glodavce ili njihova gnijezda golim rukama.
  • Čišćenje dulje vrijeme nekorištenih prostora obavite uz što manje podizanje prašine, ako je moguće primijenite vlažno čišćenje (uz korištenje maske preko nosa i usta).
  • Nemojte mesti niti usisavati izlučevine glodavaca, kao ni njihova gnijezda. To će pogodovati zaraznom materijalu (izlučevinama glodavaca) da se digne u zrak koji onda možete udahnuti pa se na taj način možete zaraziti.
  • Nosite masku koja štiti sluznicu nosa i usta!
  • Nosite gumene rukavice!
  • Prilikom čišćenja koristite mokru krpu (da se izbjegne dizanje prašine) i klorni ili alkoholni dezinficijens!

U zadnjih petnaest godina broj prijava hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom u Hrvatskoj znatno varira; u prosjeku je oko šezdeset prijava godišnje (najmanje 6 oboljelih 2013. godine; najviše 317 oboljelih 2002. godine).

U ovom trenutku nije moguće procijeniti kakav će biti trend tijekom ove godine, tj. hoće ova godina po broju oboljelih biti znatno iznad prosjeka.

Rizik od hemoragijske groznice je uvijek prisutan u prirodnim žarištima, a u vrijeme epidemijskih godina je nešto viši, ali se može umanjiti pridržavanjem gore opisanih mjera osobne zaštite.

Najnovije

Najčitanije