3 dijela mozga koji upravljaju emocijama - koristite li pravi u pravom trenutku?

3 dijela mozga koji upravljaju emocijama - koristite li pravi u pravom trenutku?

3 dijela mozga koji upravljaju emocijama - koristite li pravi u pravom trenutku?
  • Objavljeno: Nedjelja, 20.02.2022.
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:
Izvor slike: 123RF

Kategorija: Psihologija

Kada se objašnjava bilo koji dio gradiva iz područja psihologije, smatram da se prvo treba svima objasniti koja su tri osnovna dijela mozga i na koji način su ti sustavi povezani s osjećajem prijetnje izvana. Evolucija nam je podarila tri sustava mozga, a dva od ta tri dijelimo s drugim živim bićima na svijetu.

Gmazovski mozak

Prvi je gmazovski, odnosno onaj instinktivni dio mozga koji je osnova preživljavanja na zemlji. Instinktivni dio mozga se tako prenosi genetski iz generacije u generaciju te regulira vitalne životne funkcije (otkucaje srca, tlak itd.), a njega možemo prepoznati kod beba kada npr. stišću prst koji im se stavi u šaku, a taj isti instinkt nestaje s vremenom kako više funkcije mozga počnu preuzimati svoje uloge.

Emocionalni mozak

Drugi dio je emocionalni mozak, to je dio mozga koji regulira naša emotivna stanja i tjelesnu fiziologiju, a od vrsta ga posjeduju samo sisavci koji baš zbog emocionalnog mozga ne mogu preživjeti zadovoljavanjem samo fizioloških potreba, već kako bi kvalitetno živjeli, a u početku preživjeli, moraju im biti zadovoljene i emocionalne potrebe.

Racionalni mozak

Treći dio mozga je racionalni mozak kojeg imamo samo mi ljudi i koji nam omogućava procese poput mišljenja, planiranja ili zaključivanja.

Kako nam evolucija spašava život u stresnim i prijetećim situacijama?

Što se događa kada osjetimo nekakvu prijetnju izvana, odnosno kada osjetimo opasnost? Što nam je to evolucija omogućila, a da nam spašava život u stresnim i prijetećim situacijama?

Zamislite da prelazite cestu s malim djetetom kojeg držite za ruku i vidite auto koji vam se približava, a juri prema vama. Kada bi naš mozak toj situaciji ostao u racionalnom mozgu, koji nam inače omogućava inteligentno razmišljanje, tada bi razmišljali ovako: ''ovaj auto se kreće 100 km na sat dok ja hodam 15 km na sat, trebala bi možda potrčati…''. Dok ste izgovorili tu rečenicu auto je već stigao do vas, ali zato nam je evolucija omogućila da se racionalni sustav mozga ugasi onog trenutka kada osjetimo bilo kakvu prijetnju ili opasnost izvana, a sada nam ostaje raditi emocionalni mozak u kojem nas emocija straha vrlo brzo aktivira da počnemo trčati na drugu stranu ceste dok grčevito držimo dijete za ruku kako bi ga spasili.

Ako nas kojim slučajem emocija straha dodatno onemogućava, pogotovo s obzirom na činjenicu da u toj situaciji naše tijelo odlučuje hoće li reagirati fight/flight/freeze odgovorom, tada nam se gasi i emocionalni mozak te u instinktivnom dijelu mozga odlučujemo dati prioritet preživljavanju i taj dio mozga nas tada natjera da potrčimo. Evolucija nam je dakle omogućila da ta tri dijela mozga rade zajedno u normalnim životnim uvjetima, ali u stresnim situacijama nas spašava tako da nam gasi racionalni mozak, pa emocionalni mozak kako bi u instinktivnom mozgu uvijek odlučili preživjeti. Evolucija nam štedi vrijedne sekunde vremena u kojima moramo donijeti brze i efikasne odluke.

Kako smiriti emocije i razgovarati pravim dijelom mozga?

Ali postoje neke situacije u kojima je bitno razumjeti kako mozak funkcionira kako ne bi radio protiv nas, nego za nas. Recimo situacija u kojoj se posvađate sa svojim parterom/partnericom je situacija u kojoj su prisutne intenzivne emocije s obje strane. Vi mislite da se tada svađate s racionalnim dijelom mozga vašeg partnera/partnerice, ali u biti je racionalni dio mozga oba partnera tada ugašen baš zbog tih intenzivnih emocija te ako se u toj situaciji druga osoba ne može sjetiti nečega što je rekla ili napravila u prošlosti možda vas stvarno ne laže, možda se stvarno u emocionalnom dijelu mozga trenutno ne može sjetiti.

Što onda napraviti, odnosno kako smiriti emocije i pričati s pravim dijelom mozga? Ne vezano za to radi li se o vašem partneru/djetetu/prijatelju/kolegi, u situaciji u kojoj vidite da je kod bilo koje osobe prisutna neka intenzivna emocija poput ljutnje ili frustracije prvo što trebamo je uvijek imenovati emociju koju vidimo na glas. Pa kada se npr. svađate s partnerom možete mu reći ''vidim da si sad jako ljut na mene'' ili kada se npr. vaš trogodišnjak baca po podu i vrišti jer ste mu ugasili TV, umjesto ''zašto se sada ljutiš, jesmo se dogovorili da gasimo TV i idemo jesti'' probajte mu reći ''vidim da si ljut i to je u redu, ali neću ti dopustiti da se ozlijediš'' i svejedno održati tu granicu, ne upaliti TV te kada se dijete smiri otići s njime jesti.

U oba slučaja ako imenujete pravu emociju, ako osobu ne osuđujete zbog te emocije, već prihvaćate i emociju i osobu, vidjet ćete kako se intenzitet emocije smanjuje sa svakom vašom novom riječi jer naš emocionalni mozak i voli razgovarati u jeziku emocija.

Također, iako naš mozak voli svrstavati sve u kategorije dobro ili loše, emocije pak ne mogu biti dobre ili loše. Kada bi strah npr. bio negativna emocija, što bi nas onda spasilo da se tako brzo aktiviramo u potresu ili spašavamo živu glavu od požara itd.? Svaka emocija ima određenu ulogu i funkciju unutar našeg organizma i bez cijelog spektra svih emocija ne bismo preživjeli.

Emocije su prolazne i važno je ne identificirati se s njima

Što je još bitno shvatiti kod emocija i emocionalnog mozga, a što će nam dugoročno pomoći da razumijemo bolje sebe i druge?

Kada pričamo o emocijama, sve naše emocije i emotivna stanja dolaze iz nas, dakle iz nas samih, ne iz nečega izvana. Ako sam ja npr. odlučila prekinuti prijateljstvo sa svojom dugogodišnjom prijateljicom, moja prijateljica može biti povrijeđena zbog toga i osjećati tugu, ali ta tuga dolazi od neuzvraćene ljubavi moje prijateljice prema meni, a ne dolazi direktno od mene (nisam došla svojoj prijateljici s injekcijom tuge i napravila joj taj osjećaj). Dakle, nitko vam to ne radi izvana, sve vaše emocije dolaze iz vaših stanja unutar vas samih.

Tako tuga može predstavljati u biti svu ljubav koja nema više gdje otići ili ljutnja predstavlja strah da ne izgubimo neku osobu. Također je bitno razumjeti da su sve emocije prolazne pa je bitno i ne identificirati se s njima. Često svi radimo tu grešku i mislimo da smo depresivna osoba ako nam tuga traje dulje od nekoliko dana ili da je netko ljuta osoba jer smo ga vidjeli u dvije situacije kako se dere na nas. Kako ne možemo predvidjeti vrijeme niti upravljati vremenom, tako ne možemo predvidjeti ni emocije sebe i drugih, kao ni upravljati emocijama sebe i drugih. Možemo se regulirati, ali ne možemo realno birati kako ćemo se osjećati u određenoj situaciji. Možete li si samo pustiti sretnu pjesmu i odlučiti da ste sretni kada ste npr. prehlađeni ili tužni? Vjerojatno ne.

Dakle, emocije nisu trajna stanja pa se tako se s njima ne treba niti previše identificirati. Niste vi anksiozna osoba ako vas je određenih stvari strah ili depresivna osoba ako znate biti tužni. Vi samo osjećate strah u nekim situacijama ili osjećate tugu u drugim situacijama. Vi osjećate neku emociju, vi niste ta emocija, jer da jeste onda biste bili druga osoba svaki dan. Isto tako kada vidite neku emociju kod druge osobe probajte je što točnije imenovati kod svog sugovornika i pristupite mu sa stavom prihvaćanja te emocije i same osobe te promatrajte kako se razgovor mijenja i u kojem smjeru.

Većina ljudi ne zna objasniti svoju emociju

Kada se već toliko priča o temi emocionalne inteligencije zašto onda ne znamo odrediti kako se mi osjećamo u svim trenucima svojih života ili zašto nam djeca ne znaju reći kako se osjećaju u određenim situacijama? Većinom zato što nam za to nedostaje vokabulara. Većina ljudi će znati retrogradno nabrojati u kojim situacijama se osjeća tužno ili sretno, što znači da će se sjetiti nabrojati neke situacije, ali realno ne sve, kao što ne znamo kako se osjećamo u baš svakoj sekundi svakog dana jer nam nedostaje emocionalnog vokabulara. Većina mojih klijenata na pitanje ''kako ti je to?'', odgovara s ''pa to mi je normalno'', pa ja uvijek ponavljam pitanje, ''da, normalno, ali kako ti je to?'' na što mi klijenti većinom opet odgovaraju s objašnjavanjem detalja same situacije, ali ne i emocije.

Jer nisu ni svjesni svoje emocije, svjesni su samo svojih razmišljanja, ali ne i emocije. I meni je teško naći prave riječi za svako svoje emotivno stanje, pa ako je meni kao psihologinji to teško, kako onda neće i vama biti, pogotovo jer nitko od nas nije odgajan tako da su se sve naše emocije prihvaćale, imenovale na glas i rješavale u tom trenutku iz jednostavnog razloga, a to je jer se tada to nije znalo. Pa i sad kada se zna, očito nije još dovoljno prošireno znanje niti je sam jezik napravljen na način da podržava i prihvaća emociju, a ne uvijek ponašanje koje se manifestira iz te emocije.

Vezani sadržaj:

Vitashop

Najnovije

Najčitanije