Liječenje raka mokraćnog mjehura

Liječenje obično započinje nekoliko tjedana nakon postavljanja dijagnoze.

Liječnik pravi plan liječenja za svaku osobu. Odabir terapije karcinoma mokraćnog mjehura ovisi o stadiju i stupnju karcinoma (Stupanj karcinoma pokazuje koliko se tumorske stanice razlikuju od normalnih i koliko će karcinom brzo rasti. Karcinomi niskog stupnja sporije rastu i rjeđe se šire od onih većeg stupnja.) Liječnik također u obzir uzima i druge faktore, npr. dob i opće zdravlje bolesnika.

Pitanja za liječnika prije početka terapije:

• Koji tip karcinoma mokraćnog mjehura imam?
• U kojem je karcinom stadiju? Da li se proširio?
• Kojeg je karcinom stupnja?
• Koji je izbor terapije? Koju je terapija najbolja za mene i zašto?
• Kakav je očekivani rezultat svake terapije?
• Koji su rizici i nuspojave svakog oblika terapije?
• Kako će terapija utjecati na moje svakodnevne aktivnosti?

Mogući načini liječenja su: kirurški zahvat, zračenje, kemoterapija ili biološka terapija.

Kirurški zahvat je česta metoda liječenja. Vrsta kirurškog zahvata ovisi o stadiju i stupnju karcinoma.

Vrste kirurškog zahvata

Transuretralna resekcija

Liječnik uvodi cistoskop kroz mokraćnu cijev do mokraćnog mjehura, odstrani karcinom i spali električnim nastavkom preostale stanice karcinoma. Nakon transuretralne resekcije neki bolesnici primaju kemoterapiju ili biološku terapiju.

Radikalna cistektomija

Najčešća medoda za invazivne karcinome. Odstrani se čitav mokraćni mjehur, obližnji limfni čvorovi, dio mokraćne cijevi i susjedni organi na koje se možda proširio karcinom.

Djelomična cistektomija

Odstrani se dio mokraćnog mjehura. Obično se koristi kod karcinoma niskog stupnja ili onog koji je zahvatio samo jedan dio stjenke mokraćnog mjehura.

Ponekad, kada se karcinom proširio izvan mokraćnog mjehura i kada se ne može potpuno odstraniti, kirurg odstrani mokraćni mjehur ali ne i cijeli karcinom ili ne izvadi mokraćni mjehur ali napravi novi put za odlazak mokraće iz tijela. Cilj takvog zahvata je ukloniti zapreke protjecanju mokraće ili ukloniti neke druge simptome bolesti.

Kada se izvadi čitav mokraćni mjehur, bolesnik će možda morati nositi vrećicu izvan tijela u koju će se skupljati mokraća ili kirurg napravi vrećicu unutar tijela od crijeva.

Pitanja o operaciji:

• Koju vrstu operacije ću imati?
• Kako ću se poslije osjećati?
• Što će te napraviti ako budem imao bolove?
• Koliko dugo moram ostati u bolnici?
• Hoću li imati dugotrajne posljedice?
• Kad se mogu vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima?
• Hoću li moći normalno mokriti?
• Kako će operacija utjecati na moj seksualni život?
• Koliko dugo ću morati ići na kontrole?

Zračenje (radioterapija) je vrsta lokalne terapije, pa su zahvaćene stanice samo u ozračenom području. Za ubijanje tumorskih stanica se koriste zrake velike energije.
Mali broj bolesnika ide na zračenje prije kirurškog zahvata kako bi se tumor smanjio, a neki se zrače nakon kirurškog zahvata kako bi se uništile preostale stanice karcinoma. Ponekad, bolesnici kojima se ne može izvesti kirurški zahvat umjesto toga idu na zračenje.

Postoje dva načina zračenja karcinoma mokraćnog mjehura:

• vanjsko zračenje (Iz velikog aparata izvan tijela se odašilju zrake i zrači se područje tumora. Obično terapija traje 5 dana tjedno 5 do 7 tjedana, a kraća je kada se kombiniraju vanjsko i unutrašnje zračenje.)
• unutrašnje zračenje (brahiterapija) (Radioaktivna tvar se unese u mokraćni mjehur kroz mokraćnu cijev ili preko reza na abdomenu. Nakon terapije radioaktivna tvar ne ostaje u tijelu.)

Pitanja o zračenju:

• Zašto mi je potreban ovaj način liječenja?
• Kako se izvodi taj postupak?
• Da li moram ostati u bolnici i koliko dugo?
• Kada će terapija početi, a kada završiti?
• Kako ću se osjećati za vrijeme terapije? Postoje li nuspojave?
• Kako ćemo znati da je zračenje učinkovito?
• Hoću li moći nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima za vrijeme terapije?
• Koliko dugo ću morati ići na kontrole?

Kemoterapija je metoda liječenja u kojoj se koriste lijekovi (jedan ili kombinacija više lijekova) za ubijanje stanica karcinoma. Ukoliko je površinski karcinom uklonjen transuretralnom resekcijom, liječnik uvodi kateter u mokraćni mjehur kroz mokraćnu cijev i daje kemoterapiju lokalno. Lijekovi ostanu nekoliko sati u mokraćnom mjehuru i većinom djeluju na stanice u mjehuru. Obično bolesnik prima kemoterapiju jednom tjedno nekoliko tjedana.

Ako se karcinom proširio i zahvatio limfne čvorove ili druge dijelove tijela lijekovi se injiciraju u venu (intravenska kemoterapija). To je sistemska terapija, što znači da lijekovi prolaze krvotokom do gotovo svih dijelova tijela.

Kemoterapija može biti jedini oblik terapije ili se može kombinirati s kirurškim zahvatom i/ili zračenjem.

Biološka terapija (imunoterapija) se najčešće koristi nakon transuretralne resekcije. Ona sprečava povratak karcinoma. Koristi se prirodna sposobnost organizma da se brani, odnosno njegov imunološki sustav. Može se koristiti intravezikalna biološka terapija s BCG otopinom (ona sadrži žive, oslabljene bakterije). Bakterije potiču imunološki sustav da ubija stanice karcinoma u mokraćnom mjehuru. Liječnik koristi kateter da bi stavio otopinu u mjehur. Takva terapija se provodi jednom tjedno kroz 6 tjedana.

Pitanja o kemoterapiji i biološkoj terapiji:

• Zašto mi je potreban ovaj način liječenja?
• Kakve lijekove ću dobiti i kako?
• Postoje li nuspojave?
• Koliko dugo će trajati liječenje?
• Koliko često ću morati na kontrolu?

Nuspojave terapije

Liječenje karcinoma također može oštetiti zdrave i normalne stanice i tkiva. Nuspojave ovise o više čimbenika, uključujući vrstu i trajanje terapije i ne moraju biti jednake kod svih bolesnika.

Nuspojave kirurške terapije:

Nekoliko dana nakon transuretralne resekcije bolesnik može imati krvi u mokraći i mokrenje može biti bolno ili otežano, iako obično nakon tog zahvata nema većih problema. Nakon cistektomije bolesnici osjećaju nelagodu i bol nekoliko dana. Često se osjećaju umorno i slabo. Oporavak kod svakog bolesnika traje različito dugo.

Nakon parcijalne cistektomije bolesnik neće moći u mjehuru zadržati onoliku količinu mokraće kao prije zahvata, pa će češće mokriti. U većini slučajeva ovaj problem je privremen, ali kod nekih osoba nastaju trajne promjene.

Ako kirurg izvadi mokraćni mjehur, mora se naći novi način za pohranu i protok mokraće. Postoji uobičajena metoda u kojoj kirurg od bolesnikovog tankog crijeva napravi novu cijev za protok mokraće. Jedan kraj cijevi se spoji s mokraćovodima, a drugi s novim otvorom u stjenci abdomena (stoma). Na stomu se nastavlja vrećica u koju se skuplja mokraća. Kirurški zahvat se naziva urostomijom.

Nekim bolesnicima kirurg od tankog crijeva uspije napraviti unutrašnji spremnik, koji skuplja mokraću umjesto vanjske vrećice. Taj spremnik je spojen ili s mokraćnom cijevi ili sa stomom (ako je spojen sa stomom tada bolesnik za pražnjenje mokraće mora koristiti kateter).

Operacija mokraćnog mjehura može utjecati na bolesnikov seksualni život. Ako kirurg odstrani maternicu i jajnike žena neće moći zatrudniti i odmah nastupa menopauza. Simptomi menopauze su obično teži nego kod žena kod kojih menopauza nastupi prirodno. Da bi ublažile te simptome neke žene uzimaju nadomjesnu hormonsku terapiju.

Nakon radikalne cistektomije velik broj muškaraca ostaje impotentan, ali se taj broj sve više smanjuje s razvojem kirurgije.

Nuspojave zračenja

Ovise o terapijskoj dozi i dijelu tijela koji je bio izložen zračenju. Bolesnici su obično vrlo umorni, posebno u kasnijim tjednima terapije. Vanjsko zračenje može trajno potamniti kožu ozračenog područja. Na zračenom dijelu tijela bolesnici mogu izgubiti dlakavost, te im koža može postati crvena, suha i osjetljiva, ali su te nuspojave prolazne.

Zračenje abdomena može izazvati mučninu, povraćanje, proljev ili nelagodu pri mokrenju. Liječnik može preporučiti lijekove za ublažavanje tih problema.

Zračenje može smanjiti broj bijelih krvnih stanica (te stanice pomažu u obrani organizma od infekcije).Liječnik će redovito provjeravati krvnu sliku i ako je potrebno promijeniti plan terapije. I kod muškaraca i žena zračenje može utjecati na seksualni život. Kod žena se može javiti vaginalna suhoća, a muškarci mogu imati problema s postizanjem erekcije.

Važno je znati da u većini slučajeva nuspojave zračenja nisu trajne.

Nuspojave kemoterapije

Ovise o vrsti i dozi lijeka, te načinu njegove primjene. Također, nisu jednake kod svih bolesnika. Lijekovi, koji se stavljaju u mokraćni mjehur, mogu uzrokovati iritaciju ili krvarenje koje traje nekoliko dana nakon terapije. Neki lijekovi mogu izazvati osip kada dođu u dodir s kožom ili genitalnim organima.

Sistemska kemoterapija štetno djeluje na stanice koje se brzo dijele, uključujući krvne stanice. Tako su bolesnici podložniji infekcijama, lakše krvare i imaju manje energije. Stanice korijena dlake i epitela probavnog sustava se također brzo dijele, pa bolesnici mogu izgubiti kosu ili imati druge nuspojave kao što su nedostatak teka, mučnina, povraćanje ili suhoća usta. Nuspojave nisu trajne.
Neki lijekovi koji se koriste u terapiji karcinoma mokraćnog mjehura mogu izazvati oštećenje bubrega. Da bi se to izbjeglo bolesnicima je potrebno mnogo tekućine.

Nuspojave biološke terapije

Biološka terapija može iritirati mokraćni mjehur i uzrokovati učestalo mokrenje. Također se može osjetiti bol tijekom mokrenja. Neki bolesnici imaju krvi u mokraći, mučninu ili malo povišenu tjelesnu temperaturu.

Prehrana

Bolesnici tijekom terapije moraju dobro jesti. Trebaju unositi dovoljno kalorija da ne bi gubili na tjelesnoj težini i dovoljno proteina da bi zadržali snagu.

Dobra prehrana omogućuje osobama s karcinomom da se bolje osjećaju i da imaju više energije.

Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIRED international nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.

www.prevencijaraka.org