Dodaci prehrani

Vitamin C

Taj je vitamin prvi pobudio moje zanimanje za prehrambenu medicinu. Počet­kom 1970-ih studirao sam na Trinity Collegeu u Dublinu. U to je doba Odjel patologije razmatrao djelovanje virusnih upala na razine vitamina C u bijelim krvnim stanicama. Studentima se plaćao beznačajan iznos - mislim 1 funtu - za uzorke krvi koji su davani na analizu ako su bili prehlađeni. Rezultati te studije potvrdili su nalaze drugih istraživača, poglavito da je vitamin C važan za normalan rad bijelih krvnih stanica.

Dr. Linus Pauling, nobelovac, godinama je propovijedao o prednostima vi­tamina C, a i sam ga je svakodnevno uzimao u velikim dozama. Njegova su istraživanja, kao i istraživanja drugih, pokazala da su ljudi koji svakodnevno uzimaju 200 - 1000 mg vitamina C manje prehlađeni od onih koji su uzimali placebo (tabletu bez ikakva djelovanja).

Godine 1965. američki je biokemičar Irwin Stone proveo istraživanje o biokemijskom djelovanju vitamina C na tijelo. Na osnovi svojih nalaza predlo­žio je optimalan dnevni unos vitamina C od 1000 do 5000 mg za održavanje dobra zdravlja.

I dr. Paulingu i dr. Stoneu bilo je zanimljivo ustanoviti da American Academy of Sciences preporučuje svakodnevno uzimanje vitamina C od 60 mg za ljude, ali 2000 mg za laboratorijske majmune. Osim toga, poznato je da gorila u divljini dobiva do 5000 mg vitamina C na dan putem ishrane. Razvidno je da nama lju­dima trebaju mnogo veće razine vitamina C od onih koje se danas preporučuju.

I dr. Robert Cathcart, ortopedski kirurg poznat po osmišljavanju umjetnoga kuka, okrenuo se prehrambenoj medicini. On propisuje goleme doze vitamina C pacijentima s upalama, a rezultati su vrlo neobični. Pokazao je da se mogu uzimati samo velike doze vitamina C i ništa više za uspješno liječenje upala.

Danas postoji velik broj znanstvenih dokaza koji pokazuju da vitamin C ima ne samo protuvirusno i protubakterijsko djelovanje nego i pojačava neke vidove našeg imuniteta, uključujući rad bijelih krvnih stanica, razine protutijela i rad timusne žlijezde. Ti dokazi razvidno ukazuju na pozitivnu ulogu vitamina C u liječenju upala i sprječavanju njezina ponavljanja. Ja načelno preporučujem doze vitamina C od 8000 do 10 000 mg (ili više) u liječenju postojeće upale i nižu redovitu dozu od 2000 do 4000 mg za sprječavanje ponovne upale u osjetljivih pacijenata. Budući da se ovaj vitamin ne pohranjuje u tijelu, ne po-stoji bojazan od njegova prekomjernoga uzimanja.

Najnovija tiskovna proturječja oko vitamina C

Tisak se nedavno okomio na vitamin C zbog rezultata studije objavljene u znan­stvenom časopisu Science. Nakon toga priču je u Velikoj Britaniji preuzeo Daily Mail, koji je ukazao na vezu između unosa vitamina C i nastanka raka.

Jedna je studija provedena na sveučilištu u Pennsylvaniji zaključila da izlože­nost vitamina C spoju pod imenom lipidni hidroperoksid, koji nastaje kada slobodni radikali narušavaju masnoće u hrani, izaziva povećanu proizvodnju agenasa koji oštećuju DNK, a koji pogoduju nastanku raka.

Problem je sa studijama iz epruvete poput ove da one ne odražavaju ono što se događa u unutarnjem okolišu tijela. Svima koji znaju nešto o vitaminu C do­bro je poznato da on sprječava nastajanje kemijskoga spoja lipidnog peroksida. Vitamini C i E zajedno s drugim hranjivim tvarima koje štite lipide rade na sprječavanju nastajanja štetnih spojeva iz masnoga sadržaja hrane. Osim toga, Institut »Linus Pauling« u Kaliforniji pokazao je da je vitamin C antikancerogena tvar koja štiti od raznih vrsta raka u tijelu, a najviše od raka maternice. Pomisao da vitamin C može izazvati rak iskrivljivanje je istine.

Sa sigurnošću se može zaključiti da su stotine studija provedenih u korist vitamina C još uvijek valjane i da možete nastaviti uzimati vitamin C u velikim dozama. Ja osobno uzimam od 2000 do 3000 mg na dan.

Svakodnevne potrebe za vitaminom C

Svakodnevne su potrebe za vitaminom C vrlo različite, ne samo od osobe do osobe nego i za istu osobu ovisno o situaciji. Primjerice, kada ste zdravi i osje­ćate se dobro, vaša bi svakodnevna potreba mogla biti svega 200 mg, ali ako ste iz bilo kojega razloga pod stresom, ona se može popeti na 1000 mg. Osim toga, ako ste na početku upale, vaša bi svakodnevna potreba mogla biti čak i veća, gotovo 3000 mg. Zamijećeno je da djeca koja dobivaju cjepivo imaju puno veće potrebe za vitaminom C.

Potrebe tijela za vitaminom C rastu zbog ovih situacija: trudnoća, stres, kirurški zahvat, upale i trauma. U prosjeku, međutim, biokemijski je procijenjeno da je svakodnevna potreba za vitaminom C između 1000 mg i 5000 mg. Tijelo zna što mu treba pa se svaki višak izlučuje putem bubrega.

Dokaz da je vitamin C djelotvoran

U SAD-u je 1977. godine National Cancer Institute javno obznanio kako se čini da je 60% slučajeva raka u žena i 40% u muškaraca povezano s prehra­nom. Ali ta ista ustanova troši otprilike 1% svoga proračuna na nutricionistička istraživanja. To je jasan dokaz da se prehrana smatra manje važnom u sprje­čavanju i liječenju raka, kao i drugih bolesti u konvencionalnim medicinskim krugovima. Premala uporaba vitamina C jedan je od primjera prevladavajućeg stajališta u liječničkoj struci da se prehrana ne smatra pravim lijekom.

Neke su studije pokazale smanjene razine vitamina C u krvi u pacijenata s upalama. Razine su dalje opadale što se upala pogoršavala. Što je upala po­stajala ozbiljnija, to je razina vitamina C bila niža. Uzimanje vitamina C u velikim dozama sprječava razvoj upale, skraćuje njezino trajanje i smanjuje oz­biljnost bolesti. Danas postoji velik broj znanstvenih dokaza u korist tih tvrd­nji. Primjer koji mi je posebno zanimljiv opisuje se u knjizi dr. Kalokerinosa Every Second Child koja naglašava koliko je vitamin C pitanje života i smrti.

Tijekom 1960-ih, dok je radio u ruralnim dijelovima Australije, dr. Kalokerinos primijetio je da su mnoga aboridžinska i neka europska djeca spontano umirala iako su imala lakše simptome. Primjerice, curio im je nos i umjereno su kašljali. Pretpostavio je da ta djeca, koja su umrla od onoga što se danas zove smrt u koli­jevci (sindrom iznenadne smrti novorođenčadi), nisu imala dovoljno vitamina C. Ta je hipoteza bila utemeljena na njegovu kliničkom iskustvu. Kada su ta djeca umirala i nisu reagirala na antibiotike ili druge lijekove koji su im mogli spasiti život, injekcija bi vitamina C izazvala vrlo dramatičan i neposredan oporavak. To se dogodilo toliko puta da je ubrzo shvatio kako ta djeca boluju od skorbuta. (Au­stralska je liječnička struka njegov rad promatrala s nevjericom. Ne zaboravite da liječnike uglavnom ne podučavaju kliničkoj uporabi vitamina i minerala na me­dicinskom fakultetu.) Dr. Kalokerinos primijetio je i da kada aboridžinska djeca prime normalna dječja cjepiva (protiv BCG-a, dječje paralize, difterije, hripavca i tetanusa), svako drugo dijete umire. Vjerovao je da ta djeca imaju loš imunitet zbog loše ishrane jer su živjela na prerađenoj hrani, bijelom šećeru, bijelom kruhu, a jela su malo svježega voća i povrća ili ga uopće nisu jeli. Dr. Kalokerinos je po­tom svakom djetetu svakodnevno počeo davati vitamin C u dozi od 100 mg ovi­sno o dobi - tromjesečno je dijete dobivalo 300 mg na dan, četveromjesečno 400 mg i tako dalje. Kada su ta djeca kasnije bila imunizirana, nijedno dijete nije umr­lo. Budući da su mnogi drugi potvrdili ono što je on radio, velik broj liječnika u raznim dijelovima svijeta danas koristi slične doze vitamina C u doba cijepljenja.

Kao roditelj, možete zaštiti svoje dijete od potencijalno štetnoga djelovanja cjepiva, posebice cjepiva MM oko kojega postoje mnoga proturječja. Uzmi te gore navedenu dozu vitamina C dan prije, na dan i dan poslije cijepljenja To se odnosi na svako cjepivo koje se daje u prve dvije godine života. Starijoj djeci, posebice ako se radi o cjepivu MMR, dajte veće doze vitamina C dulje vremensko razdoblje.

Višegodišnje studije dr. Linusa Paulinga idu u prilog prednostima vitamina C u liječenju virusnih upala poput obične prehlade, ali i bakterijskih upala. U jednoj je studiji koncentracija od 1 mg vitamina C po decilitru medija za rast spriječila rast bakterije uzročnika tuberkuloze. U većim se koncentracijama (više od 1 mg po decilitru medija za rast) pokazalo da vitamin C neutralizira toksine koji se povezuju s difterijom, tetanusom i stafilokokom.

Djelotvornost vitamina C u liječenju raka bila je temom konferencije 1991. godine koju je organizirao National Cancer Institute u Americi. Ta je konfe­rencija pomogla izvijestiti liječnike i pacijente o prednostima svakodnevnog uzimanja vitamina C, a ujedno je pokazala i promjenu stajališta u liječničkoj struci, koja je priznala da prehrambena medicina možda ipak ima nešto važno za pridonijeti, nešto što liječnici više ne mogu zanemarivati.