Disleksija i disgrafija

Disleksija i disgrafija

Disleksija i disgrafija
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 20.08.2012.
  • Broj pregleda: 1.551
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Kategorija: Moja obitelj

Kako izgleda?

"Živjela u ribnjaku dva dobra prijatelja: dabar i vidra." Ovo je početak priče o dabru i vidri iz "Vježbenice uz hrvatsku početnicu" za prvi razred osnovne škole, koju će djeca s poteškoćama u čitanju i pisanju, tj. djeca s disleksijom i disgrafijom najvjerojatnije zvučati ovako: "Živjela u ridnjagu bva bodra brijatelja: badar i vibra." Zbog toga mnogi roditelji nerijetko gube strpljenje čitajući i pišući sa svojim djetetom smatrajući ga lijenim, nezrelim ili razigranim, zbog čega često uslijede i kritike za takvo ponašanje. No roditelji nisu u pravu i kod takve djece najvjerojatnije je riječ o ozbiljnom problemu.

Naime, kada dijete sluša što se govori, mora prevesti sve jezične glasove u značenje, a kada čita, mora slova i riječi prevesti u glasove sa značenjem. Učenje čitanja zahtijeva poznavanje slova. Slova moramo povezati s određenim glasovima, što je povezivanje glasa i slova. Glas i slovo idu zajedno. Nakon što se glasovi povežu zajedno, imamo riječ koja mora imati značenje. S povećanjem broja riječi u rječniku, učenik brže čita rečenice. Neki učenici bolje se snalaze čitajući prema kontekstu u odnosu prema dekodiranju pojedinih riječi. Važno je spomenuti da nije dovoljno tekst samo pročitati, potrebno ga je i razumjeti i pamtiti.

Postoji faza u svladavanju čitanja i to su: spremnost za čitanje (glasovna i slogovna analiza i sinteza), početno čitanje, brzi razvoj vještine čitanja, proširivanje čitanja i usavršavanje čitanja. Treba znati da spremnost za čitanje podrazumijeva da dijete poznaje govorni jezik da bi razumjelo poruku teksta, da zna rastavljati riječi na sastavne dijelove (glasove i slogove), da poznaje vezu između glasova i slova, dijete treba svladati orijentaciju u prostoru i praćenje slijeda lijevo - desno i gore - dolje, treba znati da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje te treba razumjeti pisanu poruku.

Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoća koja je vezana uz čitanje i pisanje. Nije bolest i ne liječi se u potpunom smislu te riječi. Pojavljuje se diljem svijeta bez obzira na kulturu i jezik zahvaćajući oko 10% populacije; pa i kod nadarene, kreativne i uspješne djece, tako da ona imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije.

Na pojavu poteškoća u čitanju i pisanju utječu različiti organski, psihički i socijalni čimbenici te usporeno sazrijevanje djeteta. Kod djeteta sa smetnjama u čitanju i pisanju usporen je razvoj sazrijevanja pojedinih funkcija, a to je posljedica općeg usporenja razvoja djeteta. Dok je normalno razvijeno dijete sposobno ovladati procesom raščlanjivanja cjeline na sastavne dijelove (rečenice u riječi, riječi na glasove) za otprilike od šest do sedam tjedana, a srednje razvijeno dijete za od tri do četiri mjeseca, djetetu sa poteškoćama u čitanju i pisanju potrebne su jedna do dvije godine.

Kod djeteta s disleksijom možemo primijetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono poslije imati problema sa sintaksom, semantikom i teško će moći ispričati neku priču. Također, u neke djece prisutni su problemi raščlanjivanja riječi na glasove/foneme i njihovo spajanje, što je vrlo važno za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove (glasovna i slogovna analiza) važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, toliko je i spajanje glasova i slogova u riječi (glasovna i slogovna sinteza) izrazito važno za razvijanje vještine čitanja.