Spolno prenosive bolesti uzrokovane klamidijom

Što je to Chlamydia?

Chlamydia je rod bakterija koji sadržava tri vrste: Chlamydia psittaci, Chlamydia trachomatis i Chlamydia pnemoniae .
Chlamydia trachomatis je glavni uzročnik spolno prenosivih bolesti i novorođenačkih infekcija.

Važnost spolno prenosivih bolesti uzrokovanih  C. trachomatis

Spolno prenosive bolesti uzrokovane ovom bakterijom najčešće su spolno prenosive bolesti. Mogu biti bez simptoma zbog čega osoba nije svjesna infekcije i to olakšava prijenos infekcije seksualnim putem partneru. Iznimno su velik problem moguće posljedice klamidijskih infekcija kod žena - neplodnost i vanmaternična trudnoća. One također mogu nastati zbog napredovanja neprepoznate infekcije.

Kako se prenosi Chlamydia

Chlamydia se prenosi spolnim putem - spermom, vaginalnim iscjetkom i krvlju.

Tko se može zaraziti Chlamydiom

Chlamydiom se može zaraziti svaka spolno aktivna bolest. Zaraza ovom bakterijom je najčešća spolno prenosiva bolest. Procjene o njenoj raširenosti uvijek su podcijenjene jer se teško otkriva i često ne uzrokuje simptome. Chlamydia je vrlo raširena u seksualno aktivnoj tinejdžerskoj populaciji.

Bolesti koje uzrokuje Chlamydia trachomatis

Uretralni sindrom u žena, mukopurulentni cervicitis, upalna bolest zdjelice, nespecifični uretritis muškarca, epididymitis, Reiterov sindrom, proktitis, novorođenački konjunktivitis, dojenačka pneumonija, lymhogranuloma venereum. Neplodne žene s oštećenjima jajovoda te prijašnjim izvanmaterničnim trudnoćama imaju u 30-45% slučajeva pozitivnu kulturu na klamidiju u vratu maternice.

Infekcije ovom bakterijom su češće u žena. Klamidije se razmnožavaju u stanicama cilindričnog epitela unutar vrata maternice vrlo često bez jasnih simptoma. 

Uretralni sindrom   u žena  jest upala mokraćne cijevi koja se očituje otežanim mokrenjem, učestalim mokrenjem i nalazom gnoja u mokraći. 

Mukopurulentni cervicitis  je gnojna upala vrata maternice. Premda mnoge žene zaražene  C. trachomatis  nisu imale nikakvih simptoma, u 30-50% njih se prilikom ginekološkog pregleda može otkriti znakove ove bolesti. Bolest se očituje žućkastim iscjetkom, oteklinom vrata maternice i sklonosti njegova krvarenja nakon i najmanje povrede, npr. pri uzimanju brisa. 

Upalna bolest zdjelice  jest infekcija koja nastaje uspinjanjem bakterije iz rodnice u maternicu, jajovode i najzad u potrbušnicu pa postoji upala svih tih struktura. Upala vrata maternice, cervicitis, već je opisana. Upala unutarnjeg sloja maternice, endometritis, ima slijedeće simptome: vaginalno krvarenje, bolna osjetljivost donjeg dijela trbuha i osjetljivost maternice. 
Izražena blaža osjetljivost jajovoda i maternice u seksualno aktivnih žena koje imaju upalu vrata maternice ukazuje na upalnu bolest zdjelice. 
Važnost svih ovih bolesti, a osobito zaraze bez simptoma jest u mogućnosti napredovanja infekcije i nastanku upalne bolesti zdjelice koja često ostavlja ožiljke u jajovodima i neplodnost. Promjene koje dovode do neplodnosti mogu nastati i bez izražene upalne bolesti zdjelice, kada postoji tzv. tiha upala jajovoda. Vanmaterična trudnoća je u mnogo slučajeva također povezana s klamidijskim ožiljnim promjenama. 

Reiterov sindrom  se odlikuje upalom očne spojnice (konjunktivitis), zglobova (artritis) i mokraćne cijevi (uretritis) te promjenama na koži i sluznicama. Smatra se kako klamidijska infekcija započinje izmijenjeni i hiperaktivni imunološki odgovor koji uzrokuje upalu ciljnog organa u genetski predodređenih osoba. 

Lymhogranuloma venereum  ( LGV ) je spolno prenosiva bolest uzrokovana Chlamydiom trachomatis . LGV klamidije ulaze u organizam kroz sitne ozljede na koži ili sluznicama i šire se u čodručne limfne čvorove u kojima nastaju apscesi - nakupine gnoja. U neliječenim infekcijama može nastati širenje upalnog procesa na okolno tkivo. 1-4 tjedna nakon spolnog kontakta javlja se na mjestu ulaska bezbolna promjena (ulkus ili mjehurić), a bolesnik obično ima i vrućicu, glavobolju, bolove u mišićima. U tom ranom stadiju bolest često ostaje neprepoznata. Nakon 1-3 tjedna povećavaju se limfni čvorovi, kod heteroseksualnih muškaraca najčešće u preponama, a kod homoseksualnih u području oko završnog dijela debelog crijeva. U žena je najčešće vaginalno širenje. Zahvaćeni limfni čvorovi se povećavaju, gnoje i gnoj izlazi kroz brojne kanale van. Tada se osim vrućice, glavobolje, osipa, upale jetre, može javiti i upala mozga i moždanih ovojnica (meningoencefalitis). Limfni čvorovi zacjeljuju ožiljcima, ali infekcija može dugo trajati i uzrokovati opsežna razaranja tkiva. 

Konjunktivitis  je upala očne spojnice. U spolno aktivnih žena i muškaraca osim infekcije genitalnog sustava  Chlamydia trachomatis  može uzrokovati konjunktivitis karakteriziran sluzavo-gnojnim iscjetkom iz oka, otokom očne spojnice i upalom rožnice (keratitis). U kroničnim slučajevima mogu nastati ožiljci na rožnici, ali se sljepoća rijetko razvija. Vjeruje se kako je glavni način prijenosa samo-zaraza kada osoba prljavim rukama nakon kontakta s genitalnim sekretom dira oči. Može se pojaviti i nakon zagađenja vode sekretima genitalnog sustava u bazenima. 

Nespecifični uretritis  jest upala mokraćne cijevi kod muškarca. Simptomi su: iscjedak iz mokraćne cijevi koji je najčešće bjelkast ili sluzav, otežano mokrenje, svrbež, crvenilo i osjetljivost oko otvora mokraćne cijevi na vrhu penisa. Barem jedna trećina muškaraca nakon zaraze  Chlamydiom trachomatis  nema nikakvih znakova ni simptoma upale mokraćne cijevi zbog čega postoji veća opasnost za prijenos bolesti partnerici. 

Epididymitis  jest upala pasjemenika (epididmis) muškarca.  C. trachomatis  je glavni uzročnik epididimitisa u spolno aktivnih heteroseksualnih muškaraca do 35. godine. Upala pasjemenika obično nastaje širenjem infekcije iz mokraćne cijevi. Simptomi su: jednostrana bol u predjelu mošnji, povišena tjelesna temperatura i osjetljivost ili oteklina epididimisa prilikom pregleda. 

Proktitis  je upala završnog dijela debelog crijeva. Nastaje prilikom obavljanja analnog spolnog odnosa. Bolesnici imaju blagu bol u završnom dijelu debelog crijeva, sluzavi iscjedak, grčeve i povremeno krvarenje.

Dijagnoza

Četiri tipa laboratorijskih metoda je dostupno za potvrdu infekcije  Chlamydiom trachomatis : direktni mikroskopski pregled tkivnih strugotina gdje se traže tipične inkluzije u citoplazmi stanice, izolacija mikroorganizma na staničnim kulturama, otkrivanje klamidijskog antigena ili nukleinske kiseline imunološkim ili hibridizacijskim metodama i otkrivanje antitijela u krvi ili lokalnom sekretu. 
Analiza staničnog razmaza nije osjetljivija od kultivacije, a po nekima nije ni dovoljno specifična te se danas u svakodnevnom radu najčešće preporučuje izravna imunofluorescencija - DIF i metode molekularne dijagnostike

Prevencija

Infekcije genitalnog sustava i konjunktivitis te njihove posljedice mogu se spriječiti sigurnijim spolnim ponašanjem, korištenjem kondoma, promjenom manjeg broja partnera, vjernošću svom partneru te pravodobnim liječenjem oboljelih osoba sa simptomima i njihovih partnera. Osoba kojoj se dijagnosticira infekcija Chlamydiom trachomatis trebala bi upozoriti svoje bivše partnere na mogućnost da su zaražene kako bi se spriječilo širenje infekcije i njene posljedice.

Liječenje

Infekcija klamidijom liječi se antibioticima. Potrebno je napraviti laboratorijski test kojim se utvrđuje osjetljivost bakterije na pojedine antibiotike te na temelju toga odrediti najbolji lijek. 

Visok postotak oboljelih od infekcije ovom bakterijom posljedica je neadekvatnog dijagnosticiranja i s tim povezanog neliječenja bolesnika i njihovih spolnih partnera. Infekcija mokraćne cijevi i vrata maternice uzrokovana Chlamydiom trachomatis dokazana je u visokom postotku kod partnera/partnerica osoba oboljelih od nespecifičnog uretritisa, epididimitisa, Reiterova sindroma, upale jajovoda ili maternice.
Ako je moguće, partnerima oboljelih osoba treba napraviti adekvatne laboratorijske testove, ali čak i onima koji nemaju znakova bolesti, a bili su nedavno izloženi mogućoj zarazi klamidijom, treba biti ponuđena terapija.