Smiju li se dostavljati lijekovi putem popularnih aplikacija za dostavu hrane?

Smiju li se dostavljati lijekovi putem popularnih aplikacija za dostavu hrane?

Smiju li se dostavljati lijekovi putem popularnih aplikacija za dostavu hrane?
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 30.03.2020.
  • Broj pregleda: 427
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:
Izvor slike: 123RF

Kategorija: Zanimljivosti

Do koje mjere će se pokušati degradirati farmaceutska djelatnost - naziv je članka objavljen u službenom glasilu Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske (CPSA) „RECIPE“, vezan uz dostavu lijekova, receptnih i bezreceptnih, putem popularnih servisa za dostavu hrane. Članak prenosimo u cjelosti:

Jedna u nizu hajki uperena prema farmaceutima i farmaceutskoj djelatnosti na području Republike Hrvatske traje još od 2019. godine, a svoju kulminaciju doživljava u razdoblju pandemije COVID-19. Dodatna otežavajuća okolnost u svakom nastojanju da se obrani dignitet struke jest činjenica da šira javnost farmaceute percipira izuzetno negativno, uspoređujući ih čak i s kriminalnim organizacijama (tzv. pharma-mafija). Iz tog se razloga svaki vid zaštite struke de facto percipira kao očajničko zadržavanje monopola. O tom problemu sada ću govoriti iz jednog drugog kuta – onoga koji dolazi iz te struke i posjeduje informacije koje prosječni hrvatski građanin nema.

O čemu je riječ sada?

Neminovan je trend liberalno-kapitalističkih društava da se lijekovi potpuno degradiraju na status „obične“ robe, što u konačnici dovodi i do scenarija da se Aspirini nalaze na policama u dućanu tik do žvakaćih guma. Tako osoba može, kad već stoji na blagajni, uz žvake novog okusa trešnje, kupiti i paket-dva Aspirina.

Republika Hrvatska, unatoč nastojanjima brojnih interesnih skupina da prekinu taj trend, još uvijek drži lijekove ondje gdje im je i mjesto – u ljekarnama i specijaliziranim prodavaonicama. Čak postoji i odredba u Zakonu o lijekovima kako promet lijekova na malo obavljaju pravne i fizičke osobe kojima je, sukladno posebnom zakonu, odobreno obavljanje ljekarničke djelatnosti te specijalizirane prodavaonice za promet na malo lijekovima kojima je dana dozvola Agencije za promet na malo lijekovima (stavak 1. članka 135.; Klasa: 011-01/13-01/136, Urbroj: 71-05-03/1-13-2 od 2013.).

Tijekom prošle godine pojavile su se pretenzije pojedinih tvrtki za dostavljanje hrane i ostalih potrepština da, uz svoj redovni asortiman, ponude i dostavljanje lijekova - kako bezreceptnih, tako i receptnih.

Dobar dan! Htio bih dva paketa acetilsalicilne i tri šumeća ibuprofena na kućnu adresu.

Svim pripadnicima biomedicinskih struka vjerojatno je savršeno jasno zašto je dostava lijekova problematična i predstavlja ugrozu za javno zdravlje. No, kako naš portal prate i osobe drugih struka, napomenut ću tek nekoliko razloga zašto je to toliko škakljivo.

U svijetu gdje je „halo-dostava lijeka“ potpuno omogućena, između ostalog dostavljali bi se i inzulini dijabetičarima (ovo čak nije ni hipotetska situacija: nekoliko kolega farmaceuta susrelo se s njome i reagiralo). Inzulin je protein, stoga postoje točno propisani načini njegove pohrane – od proizvodnje preko transporta pa sve do primjene mora se nalaziti u tzv. hladnom lancu na temperaturi od 2 do 8 stupnjeva Celzijeva. Ukoliko se nađe na povišenoj temperaturi, dolazi do njegove degradacije i gubi aktivnost.

Dakle, izdavanje inzulina treba biti u domeni farmaceuta koji će direktno lijek izdati pacijentu i dati mu sve potrebne informacije o njegovu korištenju, a ne putem posrednika koji u ruksaku uz sam lijek može imati i svježe pripremljenu toplu dostavu ćevapa. Ne moramo ni posebno napominjati kako bi to utjecalo na učinkovitost inzulina.

Postoje primjeri iz prakse gdje su ljudi zahtijevali preuzimanje nadomjesne terapije za liječenje ovisnosti (eg. buprenorfin) putem dostavljača. Osim što se time preskače dio ljekarničkog savjetovanja o načinu primjene lijeka, ugrožava se cjelokupno javno zdravlje zbog moguće zlouporabe izdanog narkotika.

Često se koristi i sljedeći argument: ako se već ograničavaju receptni lijekovi, onda se mogu bezreceptni dostavljati s obzirom da su oni „sigurni“ za primjenu. To također nije istina, iako je riječ o opće uvriježenom stavu. Ljekarnik prilikom izdavanja bezreceptnog lijeka zna točno koja pitanja mora postaviti kojoj osobi kako bi se izbjegle sve neželjene situacije. Najbolji primjer je izdavanje kombiniranog analgetika (tipa Maxflu): ukoliko ljekarnik vidi po drugim lijekovima ili pak u komunikaciji s pacijentom shvati da boluje od visokog krvnog tlaka, takav analgetik dobiti neće radi vlastite sigurnosti. S druge strane, dostavom lijekova izbjegavamo ključni trenutak ljekarničkog savjetovanja i intervencije.

Neminovno je kako bi povećanje asortimana u vidu dostave lijekova omogućilo veću zaradu firmama specijaliziranima za takav vid usluge, ali prioritet pred zaradom ima i mora imati zdravlje pojedinaca i društva.

Što kaže zakon?

Gore citirani stavak 1. članka 135. Zakona o lijekovima govori o prometu lijekova na malo, a pod time se podrazumijevaju lijekovi na recept i bez recepta, kao i izrada i izdavanje magistralnih i galenskih pripravaka. Budući da promet na malo ne obuhvaća i isporučivanje lijekova, ljekarne i specijalizirane prodavaonice za promet na malo lijekovima ne smiju koristiti usluge transporta za isporuku lijeka krajnjem korisniku. U Republici Hrvatskoj transport lijekova obavljaju veleprodaje lijekova te proizvođači lijekova koji moraju osigurati postupanje u skladu sa svim pravilima.

Drugi pak dokument, Pravilnik o dobroj praksi u prometu lijekova, davanju dozvola za promet na veliko lijekovima, davanju dozvola za posredovanje lijekovima i davanju potvrde o dobroj praksi u prometu lijekovima na veliko („Narodne novine“, broj 83/13 i 19/20), određuje kako lijekovi moraju biti transportirani na način da se ne izgubi njihova kvaliteta i identifikacija, da se izbjegne kontaminacija, da su poduzete mjere za sprečavanja oštećenja, rasipanja, loma ili krađe, da su zaštićeni od nepovoljnih utjecaja topline, hladnoće, svjetla, vlage i sl. Moraju se poštovati temperaturni uvjeti koje je propisao proizvođač ili su navedeni na vanjskom pakiranju i koji se u tijeku transporta moraju pratiti umjerenom opremom.

Dakle, sama institucija dostavljanja lijekova putem posrednika krši nekoliko zakona. Čak i kada bi dostavljači na svojim leđima imali rashlađivač s termostatom, i dalje takav vid usluge ne bi bio legalan.

Dobro, koje je rješenje?

Rješenje je da lijekovi moraju stajati na policama ljekarne, a ne na policama dućana, kao ni na leđima neovlaštenih dostavljača.

Struka je itekako svjesna situacije u kojoj se trenutačno nalaze pacijenti i da im je potrebna pomoć. Stoga lokalni krizni stožeri civilne zaštite, uredi za socijalnu skrb i lokalna društva Crvenog križa u koordinaciji sa zdravstvenim radnicima i ljekarnicima volonterima organiziraju dostavu životnih potrepština, uključujući lijekove i medicinske proizvode, besplatno svim starijima i nemoćnima te ljudima u programu socijalne skrbi ili u samoizolaciji. Dakle, osigurana je dostava lijekova potrebitima bez ikakve „naknade za dostavu“, a dostavu obavljaju osobe ovlaštene za rukovanje lijekovima i medicinskim proizvodima.

Dok se s jedne strane država i njezini građani organiziraju da potrebitima besplatno omoguće određene usluge, te iste usluge neke druge firme pokušavaju naplatiti.

Zaključak?

Demanti uvoda – ne, ljekarnička djelatnost ne podrazumijeva očajničko monopolističko ponašanje, već brigu o zdravlju pojedinaca i šire zajednice. Postoji razlog zašto lijekove smiju izdavati samo osobe koje su završile pet godina visokog specijaliziranog obrazovanja, a to je pružanje adekvatne zdravstvene skrbi.

Vezani sadržaj:

Najčitanije zanimljivosti