Učinkovitost i sigurnost niskokaloričnih i nekaloričnih sladila

Jedna od tema o kojima se najčešće pa i najoštrije raspravlja je učinkovitost i sigurnost niskokaloričnih i nekaloričnih sladila u prehrani. Pritom se često zaboravlja kako su upravo sladila među najispitivanijim sastojcima što se sigurnosti prehrane tiče, a na to su podsjetili stručnjaci koji su sudjelovali na 3. Kongresu o prehrani u javnom zdravstvu. Tako su profesor Arturo Añadon sa Sveučilišta u Madridu u Španjolskoj i profesor Carlo La Vecchia sa Sveučilišta u Milanu u Italiji ocijenili su procedure za procjenu sigurnosti niskokaloričnih sladila na temelju toksikoloških i epidemioloških podataka, a profesor Walter Willet s Fakulteta za javno zdravlje Sveučilišta Harvard iz Bostona, razmotrio je posebne aspekte otpornosti na inzulin i kardiovaskularnih bolesti u odnosu na niskokalorična sladila te podsjetio na ulogu tih sladila u uravnoteženoj prehrani.

Sigurnost određene namirnice ispituje se zapravo vrlo jednostavno, a za to je zadužen Znanstveni odbor za dodatke prehrani i hranjive tvari (ANS) Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Zadatak tog odbora je kritička procjena sigurnosti svih dodataka prehrani koji su u upotrebi na području EU. Odbor pregledava sve dostupne znanstvene dokaze i utvrđuje koja se količina sladila može unositi u sklopu prehrane „bez uočenih štetnih učinaka", a zatim tu količinu dijeli s faktorom sigurnosti od (obično) 100 i tako utvrđuje razinu prihvatljivog dnevnog unosa (ADI). Podaci o sigurnosti stalno se ažuriraju, uz posebne ponovne procjene koje se provode u slučaju osporavanja ili nesuglasica u pogledu načina tumačenja podataka. Zdravstveni radnici mogu biti sigurni da su uspostavljeni sustavi čvrsti i učinkoviti u zaštiti interesa javne sigurnosti.

Kad se govori o sigurnosti i učinkovitosti niskokaloričnih sladila, važno je istražiti i povezanost između unosa dijetalnih sokova s niskokaloričnim i nekaloričnim sladilima i metaboličkog sindroma te dijabetesa tipa 2. Tako je profesor Walter Willet s Fakulteta za javno zdravlje Sveučilišta Harvard iz Bostona, razmotrio je posebne aspekte otpornosti na inzulin i kardiovaskularnih bolesti u odnosu na niskokalorična sladila te objasnio kako je vjerojatno riječ o obrnutoj kauzalnosti. Naime, postoji veća vjerojatnost da će pretili ispitanici konzumirati dijetalne sokove, ali to nije uzrok njihove pretilosti. Također, dugoročna opservacijska studija provedena na više od 120.000 muškaraca i žena u SAD-u  utvrdila je da postoji veza između pića zaslađenih niskokaloričnim sladilima i mršavljenja, a takva povezanost uočena je i za orašaste plodove, cjelovite žitarice, voće, povrće i jogurt.

„Niskokalorična sladila ne izazivaju pretjeranu stimulaciju okusnih receptora, glad ili prejedanje te ne postoje nikakvi dokazi o njihovoj štetnosti", naglasio je Willet te podsjetio da niskokalorična sladila mogu biti učinkovit alat za smanjenje unosa šećera.

Upravo je o ulozi niskokaloričnih i nekaloričnih sladila u prehrani i regulaciji tjelesne težine raspravljao profesor Adam Drewnowski sa Sveučilišta Washington u Seattleu. Pritom je naglasio kako se niskokalorična i nekalorična sladila u većoj mjeri koriste za zaslađivanje tekućina, dok istovremeno većina kalorija u prehrani dolazi iz hrane, a ne iz pića, što zapravo  znači da se uz pomoć takvih sladila mogu postići samo ograničeni učinci kad je riječ o smanjenju unosa energije. Niskokalorična sladila možda zamjenjuju neke druge mogućnosti u okviru zdravije prehrane, a podaci o njihovoj upotrebi pozitivno se poklapaju s rezultatima istraživanja stupnja obrazovanja i dohotka, koje je predstavio profesor Drewnowski. Ti rezultati upućuju na to da niskokalorična i nekalorična sladila uglavnom koriste osobe s većim stupnjem obrazovanja i višim dohotkom, koje su sklone njegovanju zdravog i aktivnog života.  

Upotreba niskokaloričnih sladila korisna je pomoć u kontroli tjelesne težine, posebno u okruženju gdje je hrana prisutna u izobilju, no važno je naglasiti kako oni ne mogu biti jedini način regulacije težine, važno je uspostaviti ravnotežu između kalorija koje se konzumiraju i koje se troše kroz redovitu i ispravnu tjelesnu aktivnost te promjenu sjedilačkog načina života u zdrav i aktivan životni stil.