Govor tijela - prvi dojam se pamti

Dojmove o drugima podjednako formiramo na svjesnom i nesvjesnom nivou, a puno toga gradimo na prvom dojmu. Kako o osobi s kojom se prvi puta srećemo ništa ne znamo, prvi dojam uglavnom se gradi na osnovu fizičkog izgleda, govora tijela, te onog "u zraku", razumu nedokučivog, što osoba oko sebe širi.

Istraživanja pokazuju da praktički svi o svima oblikuju neko mišljenje u prvih pet minuta susreta, a zanimljivo je da neke osobe prvi dojam oblikuju već za nekoliko sekunda. Znanstvenici vjeruju da prvi dojam dugo pamtimo iz jednostavnog razloga što je prvi. Ovo je logično - ako malo razmislimo, zaključit ćemo da se obično sjećamo kad i na koji način smo nekoga upoznali, ako smo tu osobu nedavno sreli i to ćemo pamtiti, dok ćemo od ostalih susreta pamtiti samo one koji su po nečemu bili značajni, posebni, drugačiji, neugodni ili zanimljivi. Sve ono između prvog i posljednjeg susreta obično je pomiješano kao nekakav ukupni opći dojam - znat ćete otprilike na kojim mjestima nekoga srećete i odvija li se to dnevno, tjedno ili rijetko, ali malo tko će se sjećati drugog, trećeg ili sedmog susreta.

Prvi dojam je poput polaroid fotografije - začas se oblikuje i nikad do kraja ne izblijedi. Unatoč brzini kojom stvaramo prvi dojam, istraživanja su pokazala da su zaista rijetki slučajevi kada kasnije mišljenje postaje sasvim suprotno prvom dojmu. Ljudi nisu skloni zaboraviti prvi dojam ponajviše jer duboko u sebi vjeruju kako je ono što intuitivno shvate u tom kratkom vremenu prilično blizu istini. Prvi dojam je situacija u kojoj se puno više oslanjamo na intuiciju nego inače, i to vrijedi i za one koji inače vjeruju intuiciji i za one sasvim racionalne tipove koji su uvjereni da je intuicija glupost koja ne postoji. Činjenica je da svi posjedujemo intuiciju i na nju se oslanjamo, samo što to neki ne žele priznati. Pojednostavljeno, ono što zovemo inuticijom u stvari je skup moždanih funkcija koje rade brzo i koje su se odavno razvile, a zovemo ih primitivnim funkcijama.

Kad stvaramo prvi dojam, razmišljamo o specifičnim kategorijama, pa ćemo tako rijetko na osnovu prvog dojma znati kakvu glazbu, knjige ili filmove netko voli (niti će nas to kod prvog dojma zanimati), ali ćemo dosta znati o samopouzdanju, otvorenosti, srdačnosti, agresivnosti i sličnim osobinama. Jedno od jednostavnih istraživanja koje pokazuje da većina ljudi prilično dobro ocjenjuje na osnovu prvog mišljenja je pokus kad se 20-ak ljudi procjenjuje na osnovu video zapisa u trajanju 32 sekunde. Zapisi su dio intervjua za posao, a mišljenje koje se stječe o samopouzdanju i pouzdanosti kandidata gotovo je identično mišljenju koje kvalificirani specijalist stječe nakon ciljanog intervjua u trajanju najmanje 20 minuta.

Odgovor na pitanje kako je moguće stvoriti istinito mišljenje na osnovu kratkog promatranja djelomično leži u načinu kako ljudski mozak funkcionira. Psiholozi su složni u konstataciji da je ovo holistički (cjeloviti) fenomen, što znači da su kratki dojmovi snažniji od njihovog zbroja.

Sveukupni zbroj dojmova na prvi pogled je skup beznačajnih činjenica, poput zapažanja o tome kakav glas ima osoba, kave cipele ili nakit nosi, kako se rukuje, u kojem položaju sjedi... Iako racionalno u kratkom roku o svim tim stvarima uopće ne razmišljamo, sve nas te informacije udaraju toliko brzo i toliko snažno da oblikuju prilično siguran dojam.

Pri prvom dojmu nesvjesno tražimo sasvim određene znakove, a osmijeh je jedan od najvažnijih. Ljudski je mozak opremljen tako da osmijeh može registrirati na 30 metara - u mnoštvu ćemo puno prije zapaziti osobu koja se smješka nego one ozbiljne. Osmijeh je signal za pozitivnu percepciju, a na sličan način doživljavamo i ostale signale - ne stvaramo isti dojam o osobi koja se odijeva upadljivo, ne šalju nam iste poruke ljudi odjeveni u crno i u žarke ili pastelne boje. Iako skupi sat ili nakit sami po sebi ne bi značili puno, iskustvo nas je naučilo da prepoznajemo skupocjene stvari, te da osjetimo je li osoba nešto na sebe stavila da bi se istaknula ili stvari na sebi nosi prirodno i iskreno. Još iz doba kad se svakodnevna borba svodila na doslovnu fizičku borbu, ljudi su naučili prepoznati signale - želi li nas netko ozlijediti, naškoditi, je li agresivan ili prijateljski nastrojen. Ljubaznu i toplu osobu "nanjušit" ćemo izdaleka, dok se oni hladni i mrzovoljni mogu iz petnih žila truditi i neće nas prevariti. Sve je ovo stoga što prvi dojam pogađa primitivne dijelove mozga, odnosno one koji su odgovorni za primitivne instinkte. Dijelovi mozga odgovorni za racionalno razmišljanje gotovo uopće nisu uključeni u stvaranje prvog dojma.

Tako smo s iskustvom počeli objašnjavati prvi dojam, pa tako kažemo da neki ljudi imaju "baby face" - to su ljudi velikih okruglih očiju, sitnog nosa i brade, a o takvima mislimo da su pouzdani i naivni, te da nisu skloni lažima. Ljude ušiljenog nosa i brade, pretjerano mršave, volimo smještati u kategoriju zločestih ili živčanih. Ljepše od nas češće doživljavamo zdravijima, pa i boljima od nas.

Osim što je prvi dojam najčešće blizu istini, još je zanimljivije što je on najčešće u skladu s mišljenjem kakvo o sebi osoba ima kad se trudi biti iskrena prema sebi.

No, neki ljudi će nas lakše zavarati kod stvaranja prvog dojma. Pokazalo se da su oni o kojima je prvi dojam točniji ujedno i mentalno zdravije osobe. Uzrok je u tome što kod njih dobivamo ono što vidimo, oni se prikazuju takvima kakvi jesu i ne troše energiju na glumu, pretvaranja i prijevare. Činjenica o lošijem mentalnom zdravlju podjednako se odnosi na one koji se svjesno ili u lošoj namjeri trude prikazati drukčijima nego što stvarno jesu, kao i za one kod kojih je to posljedica nesigurnosti, nedostatka samopouzdanja i sl. Prirodno je da se želimo svidjeti drugima, a ako netko o sebi loše misli, obično će se željeti prikazati drukčijim, odnosno boljim nego što misli da jest. Takve je stvari teško skriti i obično time štetimo sami sebi.

Bez obzira što o sebi mislili, svi imamo i mana i vrlina. Što se prirodnije ponašamo, to smo više u skladu sa samima sobom, zdraviji smo, ljudi nam više vjeruju i lakše ćemo naći sebi slične, kao i one koji nas prihvaćaju takvima kakvi jesmo. Kako svi ponekad imamo bolje i lošije dane, dakle nismo uvijek u najboljem izdanju, nije loše svjesno se poslužiti sitnim trikovima. U takvim trikovima nema ničeg lošeg, jer će upaliti samo ako smo se malo više potrudili da pokažemo no što zaista u sebi nosimo. U suprotnom ćemo začas biti "pročitani", jer ne zaboravimo, prvi dojam funkcionira na vrlo pouzdan način.