Navikli smo na to da život vidimo kao nešto teško i komplicirano. Rečenice poput "Život nije pošten", "Život je težak", "Ništa nije jednostavno" i slične, snažno su prisutne u našoj kulturi. Njihovo često ponavljanje nije nimalo bezazleno - ono je nocebo današnjeg doba.

Na isti način na koji placebo izaziva pozitivne učinke u organizmu, tako nocebo, iako je kemijski sasvim neutralan, izaziva neugodne i štetne tjelesne reakcije - samo zato što je osoba koja ga uzima uvjerena da je štetno. Snaga uvjerenja, koja nisu ništa drugo do misli, ideje na koje obraćamo pažnju (možemo reći da ih shvaćamo "ozbiljno"), ogromna je. Više od toga - ona je odlučujući faktor u svemu što činimo. Osoba koja vjeruje da je život težak neće biti u stanju prihvatiti jednostavno rješenje čak ni kada joj se nudi na dlanu. To je ono što nazivamo ograničavajućim uvjerenjem - ideja koja blokira napredak u smjeru u kojem se osoba želi kretati.

Ako je tako, kako se ograničavajuće uvjerenje uopće može ukloniti? Nije li to što ste rekli status quo?

Nije, ako osoba zaista želi promjenu. U tu je svrhu kreirana posebna tehnika promjene navika. Njome se najčešće rješavaju problemi tjelesne težine i ovisnosti o pušenju, no ona ima daleko širu primjenu: pomoću ove tehnike osoba može promijeniti bilo koju naviku koju smatra štetnom po sebe, kao što je loša komunikacija u obitelji ili na poslu, trema, pesimističan stav prema životu...

Ono što općenito otvara mogućnost promjene zajednički je učinak želje i razuma, koji dovodi do spoznaje da određena ideja o stvarnosti nije "stvarnost kao takva"F", već samo tumačenje stvarnosti, nečija subjektivna perspektiva koja je, jednom izgovorena, u određenom krugu ljudi postala popularna. Tumačenje je možda prihvaćeno u ranom djetinjstvu, možda kasnije, ali i dalje je samo prihvaćeno tumačenje. Onako kako je prihvaćeno, može se i odbaciti i zamijeniti novim, prikladnijim za ono što želite ostvariti.

Ideja kao trend

Iz ovoga slijedi da su i ideje u određenom smislu samo trend, moda. Određeno doba slijedi određene ideje. Sve su te ideje proizvod pojedinačnog ljudskog uma - one koje, slikovito rečeno, odgovaraju duhu vremena, postaju zajednički temelj društva za određeno vrijeme.

Danas svjedočimo periodu promjene tih ideja. S jedne je strane slika svijeta u kojoj je čovjek tek kotačić u beskrajnu univerzumu, a s druge ona u kojoj je čovjek značajan i ključan dio tog univerzuma. Prva je slika stare znanosti, kakva je bila prije 20. stoljeća. Druga je slika nove znanosti, koja se počela razvijati u 20. stoljeću. Ona ističe važnost pojedinca, priznaje mu njegovo jedinstveno i značajno mjesto u univerzumu, ali isto tako na njega postavlja određenu odgovornost. Svijest o vlastitoj važnosti neodvojiva je od činjenice da sami utječemo na svaki događaj u svijetu, da naše odluke oblikuju zajedničku stvarnost.

Ta je slika istovremeno lijepa i pomalo strašna.

Da - u početku. To je, zapravo, pravo odrastanje: preuzimanje odgovornosti ne samo za vlastite postupke, već i  misli i osjećaje. U početku to može plašiti, no kada se jednom stvori navika odgovornog djelovanja, pokazuje se da ono pruža slobodu kakva prije toga nije bila ni zamisliva. To je sloboda ostvarenja veličanstvenih stvari, sloboda kreacije, nemoguća u razdoblju svojevrsnog duhovnog djetinjstva unutar kojeg ovisimo o tuđim slikama svijeta. Izbor između djetinjstva i odrastanja, između relativne sigurnosti i ovisnosti o drugima s jedne strane, i odgovorne slobode stvaranja s druge, na svakom je pojedincu. Što će izabrati njegova je slobodna volja.

Trećeg izbora nema?

Ne. Pokušaj izabiranja sredine dovodi samo do sukoba suprotnih uvjerenja - što je istinski status quo. Rezultat je sličan pubertetu: takvom osobom vladaju strasti, neodlučna je, osjeća otpor čas prema jednoj, čas prema drugoj slici svijeta, već prema tome u kojem joj trenutku koji detalj odgovara.

Govorili ste o promjeni te slike. Po čemu je ona vidljiva?

Po mnogim stvarima. Pokazatelja je svakim danom sve više i više. Sve više ljudi traži načine na koje mogu promijeniti svoj život na bolje i ostvariti snove koji ih oblikuju iznutra. Jedan od primjera je Silva metoda, koja je počela od jednog čovjeka, vizionara, da bi danas, 40 godina kasnije, bila prisutna u 131 zemlji svijeta sa više od 15 milijuna zadovoljnih diplomaca.