Većina starijih ljudi vjeruje da im pamćenje nije više tako dobro kao nekoć. Ipak, izvjestan broj osoba ne primjećuje nikakve promjene.

Veliko epidemiološko ispitivanje provedeno u Finskoj prije nekoliko godina otkriva da čak 75% osoba starijih od 60 godina imaju subjektivne poteškoće pamćenja, a kod polovice takvih ispitanika utvrđeni su i objektivni znakovi.

Kako bi razumjeli različite vrste poremećaja pamćenja koji se javljaju kod starijih osoba, važno je znati da postoje i različiti oblici samog pamćenja:

DUGOTRAJNO PAMĆENJE

• informacije naučene u prošlosti
• ovisi o funkciji čeonog režnja mozga
• epizodno pamćenje (odnosi se na specifična osobna iskustva; npr. da li smo sposobni sjetiti se kada smo zadnji puta vozili bicikl)
• semantičko pamćenje (pamćenje činjenica, principa i pravila; npr. znamo li uopće što je to bicikl)
• proceduralno pamćenje (pamćenje motoričkih vještina ili mentalnih procesa; npr. sjećamo li se kako se vozi bicikl)

KRATKOTRAJNO PAMĆENJE

• informacije privremeno pohranjene u pamćenju (tzv. "radno pamćenje")
• ovisi o funkciji dijela sljepoočnog režnja mozga (području pod nazivom hipokampus)
• npr. sposobnost pamćenja telefonskog broja dok ga ne stignemo zapisati.

Starije osobe koje se žale na loše pamćenje, obično imaju problema s epizodnim pamćenjem, dok semantičko i proceduralno pamćenje ostaju tijekom godina netaknuti. Uz to, starije osobe najčešće imaju problema sa specifičnim tipom epizodnog pamćenja. Teško se prisjećaju događaja od prethodnog dana ili čak od prije nekoliko sati, ali se bez ikakvih poteškoća sjećaju događaja od prije nekoliko godina. Događaji kojih se ne mogu sjetiti najčešće su im "na vrhu jezika", a nakon podsjećanja vrlo brzo ih prizivaju natrag u sjećanje.

Dva su moguća ishoda takve zaboravljivosti, koja se vrlo često javlja kod osoba starije životne dobi. U prvom slučaju, zaboravljivost se vremenom postupno pogoršava, ali bez gubitka drugih kognitivnih sposobnosti. Takav poremećaj naziva se "starački gubitak pamćenja".

U drugom slučaju, zaboravljivost se vremenom izrazito povećava, te dovodi do izrazitog gubitka pamćenja koje u konačnici rezultira demencijom. Demencija se definira kao stečeni kontinuirani gubitak pamćenja, ali i drugih kognitivnih funkcija, kao što su npr. sposobnost govornog izražavanja ili opažanja.

Učestalost takvih oboljenja nije sa sigurnošću utvrđena, ali se pretpostavlja da se demencija javlja kod oko 1% osoba starijih od 65 godina, te čak 16% osoba starijih od 85 godina (nakon 65. godine života, učestalost se dvostruko povećava svakih pet godina).

Specifična medikamentozna terapija takvih poremećaja ne postoji, pa se stoga najveća pozornost posvećuje njihovoj prevenciji. Tokom godina rađena su brojna ispitivanja različitih preparata, no najučinkovitijim su se pokazali vitamin E i ekstrakti ginka. Tako je potvrđeno da redovito uzimanje preparata E vitamina i ginka smanjuje učestalost pojave poremećaja pamćenja kod starijih osoba, ali i omogućava blago poboljšanje kognitivnih sposobnosti kod oboljelih osoba.