Zdravstveni vremeplov, 19. svibnja: Povijest inhalatora za astmu

Prije 69 godina američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je prve moderne inhalatore s odmjerenom dozom za liječenje astme, čime je započela revolucija u tretmanu ove kronične bolesti dišnih puteva.

Ljudi su tisućama godina pokušavali liječiti simptome astme udisanjem različitih tvari. Drevni Egipćani opisivali su udisanje pare crne bunikine biljke, stari Grci su udisali dim zapaljenih trava, a u Kini se pušio opijum u pokušaju olakšavanja disanja. Međutim, tek je industrijska revolucija donijela prve uređaje koji su nalikovali modernim inhalatorima.

Prvi komercijalni inhalator opisao je John Mudge 1778. godine, a tijekom 19. stoljeća razvijeni su različiti oblici nebulizatora i uređaja za udisanje ljekovitih tvari. Početkom 20. stoljeća, pacijenti s astmom često su koristili tzv. "cigarete za astmu" koje su sadržavale različite biljne pripravke poput stramonija, listova čaja i drugih sastojaka.

Pravi preokret dogodio se 1956. godine kada je George Maison, predsjednik Riker Laboratories, razvio prvi inhalator s odmjerenom dozom (MDI). Inspiracija za ovaj revolucionarni izum došla je od njegove kćeri Susie, koja je patila od teške astme i bila frustrirana nespretnim nebulizatorom koji je morala koristiti. Pitala je oca zašto se njezin lijek ne bi mogao staviti u sprej bočicu "poput lakova za kosu".

Maison je zadužio glavnog kemičara tvrtke Irvinga Porusha da istraži ovu mogućnost. Koristeći znanja o potisnim plinovima i aerosolima od kozmetičkih tehničara, te novoopatentirani ventil za mjerenje koji je mogao isporučivati precizne količine atomiziranih tekućina, Porush je stvorio prvi MDI inhalator u samo dva mjeseca.

U ožujku 1956. FDA je odobrila dva nova aerosolna lijeka za astmu: Medihaler-Epi (epinefrin) i Medihaler-Iso (izoproterenol), zajedno s Porushovim uređajem za njihovu primjenu. Ovi prvi inhalatori s odmjerenom dozom bili su prava revolucija - kompaktni, lako prenosivi i jednostavni za korištenje, omogućili su pacijentima precizno i brzo ublažavanje simptoma astme.

Međutim, već u ranim 1960-im godinama primijećen je dramatičan porast smrtnosti od astme u nekoliko zemalja, što je kasnije povezano s prekomjernom upotrebom beta-agonista, posebno izoprenalin forte MDI-ja. Ova situacija dovela je do razvoja selektivnijih lijekova poput salbutamola (albuterola) i prvog inhalacijskog kortikosteroida beklometazona.

Od tih prvih inhalatora do danas, tehnologija i lijekovi za liječenje astme dramatično su napredovali. Inhalatori s odmjerenom dozom evoluirali su u sofisticirane uređaje s boljim potisnim plinovima koji ne oštećuju okoliš. Razvijeni su i drugi oblici poput inhalatora sa suhim prahom (DPI) i nebulizatora za različite potrebe pacijenata.

Inhalator - mali uređaj koji se može držati u ruci - promijenio je život milijunima ljudi s astmom diljem svijeta, omogućivši im aktivniji i zdraviji život. Ovaj izum predstavlja jedan od najvažnijih napredaka u liječenju respiratornih bolesti u 20. stoljeću, a inovacije na ovom području nastavljaju se i danas.

Vezani sadržaj:

• Zdravstveni vremeplov 18. svibnja: Razvoj micelarne vode
• Zdravstveni vremeplov, 17. svibnja: Saul Adler
• Zdravstveni vremeplov, 16. svibnja: Prvo kloniranje ljudskih matičnih stanica