Nakon odluke da se u Saboru napravi pauza zbog održavanja nogometne utakmice između Hrvatske i Maroka, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs je donio odluku prema kojoj će se i u školama moći gledati utakmice hrvatske reprezentacije, ako je većina za to. Napomenuo je da će se propušteno gradivo zbog gledanja utakmice morati nadoknaditi, a na njegovu izjavu putem objave na Facebooku vrlo brzo je reagirala i bivša ministrica Blaženka Divjak. "„Čitam i ne vjerujem da je ministar rekao da će djeca u školama gledati nogometne utakmice Svjetskog prvenstva u Katru", napisala je bivša ministrica te dodala da su joj nejasni odgojni i obrazovni ishodi koji će se ostvariti ovom odlukom. Što o prekidanju nastave zbog gledanja utakmica misle pedagozi, upitali smo prof. dr. sc. Dubravku Miljković, psihologiju i pedagoginju, koja nam je odgovorila u svojem poznatom sarkastičnom stilu.

Što mislite o gledanju utakmica u školama? Koje su pozitivne i negativne posljedice praćenja nogometa u školi?

Mislim da je to jako dobra odluka i iz barem dva razloga. Dakle, kao prvo, zašto bi samo saborski zastupnici bili privilegirani – čak i po tom pitanju (uz sve druge privilegije koje već imaju). Zapravo, trebali bi se i drugi ministri u tom nogometnom smislu založiti za svoje sektore. Primjerice, sigurno bi i zdravstveni radnici i djelatnici bili sretni da mogu gledati utakmice u radno vrijeme, a ne da gledaju tamo neke pacijente koji su zapravo mogli ostati doma i također uživati u nogometu. Kao drugo, bolje je da djeca prave nered po školi nego da se sramote po kafićima. Škola bi čak mogla i organizirati prodaju piva po nekim popularnim cijenama. Naravno, i napraviti raspored dežurstava učitelja koji će odvoziti učenike na hitnu (dakako, ako hitna nije na utakmici).

Međutim, mislim da ne treba insistirati na nadoknađivanju propuštenog gradiva. Što će to učenici propustiti? „Računanje s cjelobrojnim potencijama broja 10 i uporabu znanstvenog zapisa? Prepoznavanje, opisivanje i primjenjivanje sukladnosti i sličnosti geometrijskih oblika? Raspravljanje o pitanjima suvremene civilizacije i predlaganje njihovih rješenja?“ Jel' se netko pita što je sve izgubljeno u pandemijsko doba; da počnemo od mentalnog zdravlja? Treba pod hitno povećati upisne kvote za studije psihologije i specijalizacije iz psihijatrije!

Postoje li neki odgojno-obrazovni ishodi koji bi se mogli ostvariti gledanjem utakmica u školi?

Najprije mi padaju na pamet japanski navijači koji su čistili tribine stadiona na utakmici na kojoj Japan nije ni igrao. Jer, kako kaže jedan od njih: „Mi smo Japanci, ne ostavljamo za sobom smeće i poštujemo sredinu u koju smo došli”. Eto, nadam se da na kraju gledanja utakmice neće zvoniti za kraj sata, tj. da će učenici vidjeti Japance u akciji skupljanja limenki od bezalkoholnih pića i ostaloga smeća, pri čemu ih se može upoznati i s praksom japanskih učenika koji čiste svoje učionice (neki naši, naime, ne žele ni školsku ploču obrisati; za poludjeti!).

Drugo, treba se diviti ljudima koji su zahvaljujući svojim sposobnostima i beskrajnom radu postigli uspjeh; stalno naglašavati vezu između uspjeha i zalaganja. Možda nigdje ta veza nije toliko očigledna kao u sportu. Na svjetskom prvenstvu u bilo čemu ne igraju oni koji su najzgodniji ili oni s najboljim vezama; igraju oni koji to rade najbolje. Baš sam čula na TV-u kako petorica naj-nogometaša (Mbappé, Messi, Ronaldo, Neymar i Lewandowski) godišnje zarade više nego što košta Pelješki most: 441 milijun eura (njih pet, doduše zajedno) naprama cca 420 milijuna eura Most – ili, ako vam je to slikovitije: njih petorica zarade godišnje 35 milijuna eura više nego što iznosi godišnja bruto zarada svih zaposlenih u našem srednjoškolskom obrazovanju. Naravno, nije sve u novcu (kad ga imaš dovoljno). I naravno, nećemo se uspoređivati s nogometašima (oni jadni moraju u penziju prije četrdesete). Ali kad, npr. pročitaš kako je najviša prosječna mjesečna neto plaća u pravnim osobama za siječanj 2022. isplaćena u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina u iznosu od 13.681 kn (1839.67 eura – prema fiksnom tečaju konverzije: 7,53450, a prosječna plaća onih koji od „sirovina“ moraju napraviti ljude je tek nešto viša od tisuću eura, moraš malo preispitati smisao svog posla, socijalnu pravdu, vrijednosti i tako to. Što se pak učenika tiče, ako već jesu u školi, a ne na treningu nogometa, znači da nemaju baš nikakve šanse ni primirisati milijunskom iznosu bilo čega. Jedino im onda preostaje da se školuju. Još uvijek je, statistički, viša razina obrazovanja povezana s većim primanjima.

Koja poruka se šalje djeci koju ne zanima nogomet? Hoće li to napraviti podjelu među djecom koja prate nogomet i onom koja ga ne prate?

To bi trebalo pitati djecu. A trebalo bi provjeriti i što će za vrijeme gledanja utakmica raditi oni koji ne žele „ostaviti srce za Hrvatsku“: hoće li biti zavezani za klupe pa da ipak moraju gledati utakmice; hoće li imati neke organizirane izvannogometne aktivnosti ili će zujati uokolo dok su drugi na vjeronauku.

Šalje li se poruka da je nogomet iznad obrazovanja?

Otkud vam takva pomisao??