Posttraumatski stresni poremećaj

Definicija posttraumatskog stresnog poremećaja

Posttraumatski stresni poremećaj je psihijatrijski poremećaj koji može nastati nakon izloženosti ili svjedočenja životno ugrožavajućim iskustvima. Vrste stresora koje mogu inducirati PTSP su različite. Tu spadaju teške nesreće, prirodne katastrofe, kriminalni napadi, seksualni napadi, psihičko nasilje, ratne traume i nasilje nad civilima, fizičko zlostavljanje ili ozbiljno zanemarivanje u djetinjstvu, nasilje u kući, trauma povezana s obavljanjem posla ili svjedočenje traumatskom događaju.

PTSP se svrstava u skupinu anksioznih poremećaja, a od drugih poremećaja iz te skupine razlikuje se po tome što njegov razvoj ovisi o izloženosti traumatskom događaju i proživljavanju traumatizirajućeg iskustva. Može ga se definirati kao odgođeni ili produljeni odgovor na stresogeni događaj, ili na situaciju iznimno jake ugroženosti, ili katastrofalne prirode koja može uzrokovati uznemirenost kod gotovo svake osobe.

Književnik William Shakespeare prepoznao je simptome traumatskog stresnog odgovora kod svojih suvremenika te u drami Henrik IV.žrtva silovanja opisao je psihopatološke pojave koje su u svojoj biti istovjetne onim koje su obuhvaćene u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge iz 1995. g.: ponavljajuće intruzivne misli o traumatskom doživljaju, stalno izbjegavanje misli i osjećaja vezanih uz traumu i povećane pobuđenosti u vidu razdražljivosti ili ispada ljutnje.( Moj gospodaru, što je / Što ste uvijek sami, tek maštanjima najtužnijim okruženi / hajde, izgladite to namrskano čelo / veselje ste pokvarili, rastepli društvo, red čudno razbili / molim ne govorite; sve gore mu je; pitanja ga tjeraju u bijes / nedostaje vam san što svaku narav blaži? Navedene riječi potječu iz Shakespeareove tragedije "Macbeth", izgovara ih Lady Macbeth).

Kao nozološka jedinica PTSP je konceptualiziran 1980. g. kada je prvi put i uvršten u Dijagnostički i statistički priručnik (DSM). No za pretpostaviti je kako je PTSP postojao i puno prije navedenog uvrštavanja u psihijatrijske priručnike. Pa se tako prilikom pregleda dostupne literaure mogu naći različiti nazivi za stanja koja bi po svojemu opisu mogla odgovarati PTSP-u poput: vojničkog srca, švicarska bolest itd. No, možemo nekako reći da samo proučavanje djelovanja stresa nalazimo u radovima S. Freuda koji je proučavao utjecaj stresa na žene koristeći naziv histerija.

Tijekom Prvog svjetskog rata uvodi se naziv "šok od granate" (shell shock) da bi se tijekom Drugog svjetskog rata uveo naziv "borbeni umor" (battle fatigue). Tek se sredinom Vijetnamskog rata počinje koristiti izraz PTSP (odnosno PTSD) koji je nakon izglasavanja američkog kongresa ušao u službenu klasifikaciju psihičkih bolesti (DSM).

Boljim razumijevanjem psihološkog djela samog poremećaja uvidjelo se da se poremećaj ne razvija samo u veterana odnosno vojnih osoba nego i kod civilnih osoba nakon traumatičnih iskustava u životu (ovdje treba napraviti razliku između traumatičnih i stresnih zbivanja, jer su traumatična zbivanja ta koja induciraju ovakav poremećaj) poput prirodnih katastrofa, požara, pogibije najbližih i sl.

Nažalost, prilikom stvaranja neovisne države, naš je narod morao ponovno prolaziti kroz strahote rata koje su time ostavile posljedice na sve njezine građane. Ono što je u svakako bilo zabrinjavajuće je bio odnos sustava, odnosno države i prema oboljelima ali i prema konceptu same bolesti.