Liječenje multiple skleroze

Tijek bolesti otežava liječenje. Najčešće se u terapiji koriste kortikosteroidi (metilprednizon), koji mogu olakšati simptome između napada bolesti, ali ne utječu na moguću pojavu dugotrajne invalidnosti. Dugotrajna terapija kortikosteroidima rijetko je opravdana, jer može dovesti do brojnih komplikacija kao što su osteoporoza, dijabetes i ulkusna bolest.

Koristi se još i imunomodulacijska ("korigiranje" imunološke reakcije) terapija beta-interferonom (Betaferon) koja smanjuje učestalost recidiva, a koji je odobrila FDA 2005.g., te glatiramer acetat (Copaxone), mješavinu polipeptida i mitoxantron koji je efektivan, ali kardiotoksičan. Pozitivne rezultate daje i imunoglobulin intravenozno (IVIG).

Ukoliko je multipla skleroza otporna na navedene terapije mogu se davati gamaglobulin, jednom mjesečno intravenski, koji pomažu u kontroli relapsa (ponovne pojave bolesti). U uznapredovalom stadiju koriste se azathiprin, cladribin i ciklosporini koji nose rizik tumora kao nuspojave. S druge strane mitoxantron, kemoterapija nudi redukciju progresiju. Natalizumab (Tysabri) obećavao je uspjeh u ranoj fazi, ali je povučen zbog pojave leukoencefalopatije. Nuspojave terapije su mučnina, povraćanje i oštećenje jetre, koju treba redovito kontrolirati krvnim testovima.