Dilatacijska kadiomiopatija

Što je dilatacijska kadiomiopatija?

Primarni poremećaj srčane funkcije s zatajenjem srca u kojem dominira dilatacija (proširenost) srčanih klijetki.

Etiologija dilatacijske kardiomiopatije

U polovini slučajeva ne može se definirati uzrok bolesti. Obiteljska dilatacijska kardiomiopatija je nasljedna heterogena bolest. Ostali (sekundarni) uzroci dilatacijske kardiomiopatije mogu biti: upalna stanja (infekcije, autoimune bolesti), poremećaji metabolizma, utjecaj lijekova i otrova (kobalt, alkohol, triciklički depresivi), neuromuskularni poremećaji, itd.

Epidemiologija dilatacijske kardiomiopatije

Bolest je raširena diljem cijelog svijeta, a najčešće se javlja kod muškaraca srednje životne dobi. Na dilatacijsku kardiomiopatiju otpada 90% od svih kardiomiopatija.

Patofiziologija dilatacijske kardiomiopatije

Mnogi bolesnici sa kroničnom dilatacijskom kardiomiopatijom su imali akutnu fazu miokarditisa najčešće uzrokovanu virusom, koja je nakon različito dugog razdoblja prešla u kroničnu fazu karakteriziranu fibrozom i gubitkom stanica srčanog mišića (najvjerojatnije autoimuna reakcija). Ove patološke promjene vode ka proširivanju, stanjivanju stjenke srčane klijetke i propadanju funkcije srčanog mišićja. Dostatan volumen krvi koji srce mora izbaciti održava se na račun povećane frekvencije rada srca i povećanog punjenja srca krvlju na kraju dijastole što podiže potrošnju kisika u srčanom mišiću.

Klinička slika dilatacijske kardiomiopatije

Bolest je kroničnog tijeka s najčešće postepenim razvojem srčanog zatajenja. Najraniji simptomi su osjećaj umora, zaduha pri naporu i tijekom sna. Od ostalih simptoma česti su ubrzan rad srca, hropci na donjim dijelovima pluća, punjene vratne vene, otok nogu i drugo. Prilikom auskultacije srca često su prisutni galopni ritam, i šum mitralne regurgitacije na vršku srca.

Dijagnoza dilatacijske kardiomiopatije

Za dijagnozu dilatacijske kardiomiopatije bitno je isključiti druge uzroke smanjene funkcije sranog mišićja (povišen krvni tlak, infarkt mikorda, primarne bolesti srčanih zalistaka, itd.).
Detaljna povijest bolesti i pregled bolesnika su osnova točne dijagnoze. Ultrazvuk srca je od velike pomoći u dijagnozi dilatacijske kardiomiopatije, Rtg pluća i srca pokazuje proširenje srca u većine bolesnika, te promjene u smislu kongestije pluća i eventualne izljeve u poplućnicu. EKG ne pokazuje promjene karakteristične za dilatacijsku kardiomiopatiju, čest je ubrzan rad srca (tahikardija). Invazivne dijagnostičke metode izvode se ukoliko neinvazivne metode nisu bile dovoljne za definitivnu dijagnozu, što je rijetkost, ili ukoliko se planira transplantacija srca.

Liječenje dilatacijske kardiomiopatije

Terapija dilatacijske kardiomiopatije usmjerena je na liječenje zatajenja srca i ostalih komplikacija (aritmije, tromboembolije).
Opće mjere obuhvaćaju prestanak pušenja, tjelovježbu (koliko stanje dozvoljava), smanjenje unosa soli i kontrolu tjelesne težine.

Medikamentozna terapija:

1. ACE inhibitori - Dokazana je učinkovitost korištenja inhibitora angiotenzin-konvertaze u svim stadijima srčanog zatajenja.

2. Diuretici - Jaki diuretici kakav je furosemid su nesumnjivo korisni u terapiji zatajenja srca, ali su rijetko sami dostatni za kontrolu bolesti. Treba biti na oprezu zbog mogućnosti dehidracije, refleksne tahikardije (povećane frekvencije rada srca) i poremećaja elektrolita.
Tiazidski diuretici imaju duže poluvrijeme djelovanja te su stoga prihvatljiviji kada je zatajenje srca kombinirano s arterijskom hipertenzijom (povišenim tlakom).
Spironolakton je pokazao dobar učinak u smanjenju mortaliteta kod bolesnika s četvrtim stupnjem KZS kada je dodan u terapiju. Oprez je potreban kod bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega, te je potrebno pratiti razinu kalija u serumu.

3. Digitalis - Preparati digitalisa su dugo bili glavni oslonac u liječenju zatajenja srca. Digitalis je još uvijek lijek izbora za pacijente s zatajenjem uz brzu fibrilaciju atrija. Mora se mjeriti razina preparata digitalisa u serumu i djelovati na pojavu prvih znakova intoksikacije digitalisom, poglavito srčane aritmije.

4. Beta-blokatori - Iako je njihova uporaba u liječenju zatajenja srca praćena mnogim kontroverzama, mnoge novije studije pokazuju pad mortaliteta kod bolesnika u čiju terapiju su uključeni beta-blokatori. Beta-blokatore je poželjno u terapiju uvoditi polako, postepeno podizati dozu, te rezultate terapije ne očekivati odmah već za nekoliko tjedana.

Prognoza dilatacijske kardiomiopatije

Primarna dilatacijska kardiomiopatija ima lošu prognozu. Tek polovica bolesnika preživi petogodišnje razdoblje nakon postavljanja dijagnoze. Alkoholom uzrokovana kardiomiopatija imaju puno bolju prognozu ukoliko se na vrijeme otkrije, te bolesnici strogo apstiniraju od konzumacije alkohola.

www.medicina.hr